"Joj, da li sam isključila ili nisam?!" - pitam se, dok sortiram poštu. Zadnjih dana sam sigurno 7 ili 8 puta zaboravila isključiti ili uključiti šporet.
Dijelim poštu i razmišljam:"Šta se može desiti ako ipak nisam?! Joj, požuriću da podijelim poštu. Bože, opet me nema kući 9 ili 10 sati. Hajde ako šta i bude stan mi je osiguran."
Nekako sam se uspjela utješiti, a onda zvoni telefon. Zove me mama. Malo smo pričale, i kaže: "Jesi li sve lijepo isključila?"
"Ooo, nee mama, nemoj me podsjećati. Taman sam zaboravila."
Evo, džaba sam se juče farbala. Već od jutros mi je sigurno 10 sijedih izašlo. Znam zašto to mama uvijek pita. Kad sam bila u Bosni, krenula sam s mamom u grad. "Sačekaj mama, samo da provjerim jesam li isključila šporet." - govorim mami dok se izuvam i ulazim u kuću. Ne znam zašto i kako, ja sam šporet uključila i izašla. Sreća pa se mama vratila u kuhinju da ostavi nešto i to je vidjela. Izlazi iz kuće i kaže: "Zizo, pa što si uključila šporet i izašla?"
Ja kao izgubljen slučaj: "Ma nije valjda da sam to uradila?" 😮
P.S. Mozak i ja smo na Vi. Od danas velikim (debelim) slovima na izlaznim vratima kao podsjetnik piše: "Provjeri Zizo jesi li isključila šporet."
I da, bio je isključen šporet, ali ova moja luda glava.. 🤭
YOU ARE READING
Jadi male poštarke
AdventurePreko trnja do Njemačke 😁😊 Instagram: zizi.in.germany Kratke anegdote i doživljaji na novom radnom mjestu, novoj državi, novom okruženju. Svakodnevno padanje i ustajanje. Bez ikoga svog, bez ičega, bez znanja njemačkog jezika. Kao da me neko baci...
