Jadi male poštarke

Zaključana u autu

Evo ga, još jedan od onih dana kad sve krene naopako. Čini mi se svaki je takav.
Čitav dan vrata od auta koče. Svaki put sve teže otvaram vrata kad izlazim iz auta. Kada ulazim, ulazim bez problema. Dakle, problem je s unutrašnje strane.
Nakon napornog dana i završenog posla, vozim se prema filijali i razmišljam, konačno kraj, nema više peglanja sa ovim vratima.
Dolazim pred filijalu i pokušavam izaći iz auta, ali ne može da se otvori. Zar sad? Oo ne, čini mi se da sam opet zadnja došla sa dostave. Ko će mi otvoriti vrata?! Šta ću sad?! Sjedim i razmišljam šta da radim, auto se ne može otvoriti. Ostaću zaglavljena u autu. Bože, ostaću u autu do sutra. U tom trenutku prolazi kolegica pored auta, umjesto da svirnem, ja lupam u staklo iz sve snage, ne bi li me čula. Nijedna logična misao ni danas nije prošla kroz glavu. Primjetila me i prilazi. Spuštam prozor i objašnjavam da je brava zaglavljena s unutrašnje strane i ljubazno molim da mi otvori. U trenutku dok mi otvara vrata i spašava me, javlja se misao "glupačo, mogla si samo spustiti prozor i sama sebi otvoriti vrata".

P.S. Bitno da sam izašla.