Jadi male poštarke

Traženje smisla

Tužno je kad moraš ostaviti sve svoje, sve što si stekao, sve za što si se borio i još jednom krenuti ispočetka..

Nadaš se da ćeš negdje tamo preko grane naći svoje mjesto pod Suncem..

I kreneš.. sam..
I dođeš..

Osim završavanja obaveznih papira za koje imaš rok i osim posla koji radiš, prvo što radiš je traganje za smislom..

I svaki dan se pitaš šta je smisao.. zašto sam ovo uradio.. pa imao sam šta jesti i kod kuće..

Drugi korak, isti.. i svaki sljedeći.. isti.. traganje za smislom..

Dok čekaš da shvatiš, vrijeme ubijaš u malim dnevnim radostima.. obilaziš nova mjesta, upoznaješ nove ljude, družiš se..

A naveče.. opet sam.. opet se vraća bol u želudac, opet razmišljaš o smislu i tražiš način kako da ga nađeš..

I dođe sljedeći dan i sve nešto čekaš.. čekaš da vrijeme prođe, da dođe to po što si otišao na drugu stranu..

I kad imaš novac i kad sve možeš priuštiti vidiš da nije to ono što ti treba..

Opet lutaš, opet se pitaš..
I vrijeme prolazi..
I dolazi godišnji odmor..

Opet razmišljaš..
Lijepo je, novo mjesto, veliki grad, puno mogućnosti, novi ljudi..ali niko tvoj.. sam si..

Onda shvataš.. možda ne prvi godišnji, možda ne drugi.. ali vremenom.. shvataš da ti je jedini smisao kad ćeš otići kući za godišnji, kad ćeš ponovo biti sa svojima..

Opet bolovi u želucu, opet se pitaš zašto si otišao i šta je smisao..