To sjećanje🔚

10

Ne možemo ništa drugo osim vjerovati staroj knjizi. Ako ne nađemo tog vuka možda ćemo barem pronaći nešto drugo što će nam reći što da tamo radimo.

Sad moramo isplanirati put do tamo. Dečki će smisliti kako da se izvučemo od njihovih roditelja, mojih rođaka i mojih poslova a ja ću istražiti put i način kojim da putujemo.

Tako smo se rastali. Knjiga je išla samnom kod kuće da istražim put. Postoji kod Crnog mora jedan stup sa kojeg se može očitati karta koje je nacrtana u ovoj knjizi kako da se dođe do tog vuka. Mislila sam da putujemo vlakom ali kad sam vidjela kao lijepi teren imamo poželjela sam da idemo kao vukovi trčeći do tamo iako je daleko.

Sutra sam čekala da dečki dođu do mene na poslu ali nisu, cjeli dan se nismo vidjeli. Navečer sam opet sjedila kod izvora ali ovaj put sama kad je došao Brent i sjeo pored mene. Nisam ništa rekla samo sam gledala u vodu i držala se za ogrlicu.

Brent- "Kako si?"

Ja- "Neznam, ne mogu vjerovati da je ovo stvarnost."

Brent- "Da, čarolija je."

Ja- "Gdje ti je brat?"

Brent- "Ne znam, otišao je ranije iz kuće."

Zagrlio me i to je bio lijep zagrljaj. Pričali smo kraj vode i rekao je da će napraviti da glumim ozljedu na poslu pa da me puste na plaćeno bolovanje nekoliko dana dok odemo do Vuka sa Crnog mora. Nije mu se svidjela moja ideja da idemo do tamo pješice kao vukovi i odustala sam od te ideje iako mi se jako sviđa.

Brent- "Hej slatkice nemoj mi sad biti tužna samo mislim da je taj put previše za nas. Tek smo postali vukovi, nećemo moći podnijeti taj put." Odmah me grlio i tješio.

Ja- "Znam da si u pravu."

Brent- "Kad to završi i kad završi ljeto možemo ja i ti ići na neki put."

Ja- "Okej je. Idemo kući?"

Brent- "Da odpratiti ću te."

Cijelu noć sam teško spavala. Nisam mogla spavati i stalno sam se budila. Moj mačak je normalno spavao kao zaklan a ja nikako. Ustala sam usred noći i otišla prošetati selom, nekako sam završila u šumi i hodala puteljcima ali ne u blizini izvora. Ne znam kad sam došla kući ali poslje toga sam dobro spavala.

Ujutro sam imala puno posla i nisam bila raspoložena za ništa. Valjda se nisam naspavala. U jednom trenu me doslovno okružio posao. Jedan lik na svakoj mojoj strani svi me nešto trebaju a meni se tamo neda, sviđa moram odgovoriti na pitanja, žalbe i pomoći. Od svih njih nisam vidjela Kyla koj je stajao naslonjen na zid i čekao da oni odu. Kad sam ih sve riješila umorna sam sjela na jedne stepenice i stavila glavu preko koljena.

Kyle- "Znam da te to obično ne pitam ali jesi li dobro?"

Ja- "Što ćeš ti tu?"

Kyle- "Prolazio sam. Znam da Brent obično brine o tebi ali vidim da ti je teško."

Ja- "Samo želim biti na miru i odmoriti se."

Kyle- "Kako si po pitanju onoga?"

Ja- "Pod kontrolom." Mislio je na vuka u meni i tako to. Odmah sam uhvatila kristal koj nosim oko vrata, imala sam potrebu za time.

Kyle- "I ja sam dobro hvala na pitanju."

Ja- "Nema na čemu. Slušaj ako nemaš ništa pametno za reći mi molim te idi, jako sam umorna."

Kyle- "Brent mi je rekao da želiš ići pješice kao vuk do Crnog mora."

Ja- "Želim ali to nije moguće."

Kyle- "Meni se sviđa ta ideja."

Ja- "Svejedno, kako ću glumiti ozljedu za tih par dana?"

Kyle- "Nemoj ignorirati temu, sviđa mi se tvoja ideja i reći ću Brentu da tako idemo."

Ja- "Nemoj, on je u pravu."

Kyle- "Ne zanima me, jedan je život."

Ja- "Ljutit će se."

Kyle- "Na mene možda malo ali na tebe se nemože ljutiti ne brini."

Rekao je i otišao, ponovno sam stavila glavu preko koljena od muke. Poslje posla sam ih srela u blizini kuće svojih rođaka ali sam toliko umorna da ih nisam primjetila.

Brent- "Jesi li dobro?"

Ja- "Ej Brent, što ćeš ti ovdje?"

Kyle- "Izgledaš bolesno."

Ja- "Umorna sam, idem u krevet."

Brent- "Ajde prvo da smislimo kako ćeš se ozlijediti da ne moraš radit."