To sjećanje🔚

12

Ja- "Kako?" Polako smo sjeli.

Brent- "Tjerali su nas da se vežemo za drveće."

Kyle- "Ronimo i čistimo rijeke..."

Ja- "To je lijepo, zašto imate nešto protiv?"

Kyle- "Nismo imali ni 5 godina."

Ja- "Oke😅."

Brent- "Kasnije smo se stalno selili."

Noćas spavamo ovdje, ja ne izlazim iz tijela vuka a dečki su se pretvorili u ljude. Brent je pola noći gledao kartu a ja sam odmah zaspala.

Ujutro me probudila ptica a dečki su spavali. Bila je lagana rosa i pogled je ponovno bio veličanstven. Ne razumijem kako smo se popeli na ovu liticu jer se nismo ni jednom još uspinjali. Prošetala sam šumom tražeći neku hranu ali nisam ništa pronašla. Teško ćemo mi ovdje jesti.

Dok sam se vraćala u tijelu djevojke pred mene je stao bijeli vuk. Uplašio me, možda mogu razgovarati sa njim uz pomoć ogrlice pomislila sam kad je skočio i otrgnuo ju sa mog vrata pa nastavio trčati. Istog trena sam se pretvorila u vučicu a on u čovjeka. Nisam mogla vjerovati ali nije prestajao trčati pa sam morala za njim. U podnožju litice sam ga izgubila ali je još uvjek bio ovdje, osjetim ga.

Čula sam Kyla kako me zove ali nemogu nastaviti put bez ogrlice. Pao je na mene i srušio me pa pobjegao ponovno, ja sam za njim ali ga je uhvatio Kyle. Pretražili smo ga i uzeli moji ogrlicu.

Kyle- "Kako je uzeo tvoju ogrlicu?"

Ja- "Skočio je i uzeo i postao čovjek." Sad je opet pobjegao.

Kyle- "Što će mj to? Tko je on?"

Ja- "Odakle da ja znam Kyle?" Izderala sam se.

Zagrlio me pa smo otišli kod Brenta kojem smo ispričali što je bilo. Počeo je skupljati svoje stvari kad je taj bijeli vuk ponovno napao, srećom skočio je na mene a ja sam se sagnula i pao je.

Kyle- "Tko si ti?"

"I ja sam nekad bio čovjek, taj glupi kristal me uništio!"

Ja- "Treba nam to."

"Ako ga uništim vratit će me."

Ja- "Nema šanse."

Ponovno se zaletio, borili smo se svo troje sa njim, on je iskusan vuk za razliku od nas no savladali smo ga i pao je sa litice. Pobjegli smo i trčali što smo brže mogli dugo vremena. Stali smo kraj jednog jezera, padali smo sa nogu od umora i već smo bili pomalo gladni.

Brent- "Pretvoriti ću se u čovjeka da vidim gdje smo..."

Ja- "Nemoj, mislim da je ovdje negdje naselje."

Kyle- "Kako si to zaključila?"

Ja- "Ovo je umjetni mini nasip a tamo preko je ograda možda čak i drveni mol."

Malo smo prohodali po nasipu i vidjeli da je tamo i drveni most, ovdje je u blizini sigurno naseljeno mjesto, par kuća a možda i više od tog. Dečki su priznali da su gladni i da ih je ovo izmorilo kao i mene. Sjedili smo tamo dosta dugo, dok sunce nije počelo zalaziti, pili smo vodu iz jezera, divili se lijepom pogledu i odmarali. Brent u svojem ruksaku nije ponio hranu, samo hrpu gluposti, moramo uskoro pronaći nešto za jelo ali nemamo novac ni ideju gdje nabaviti hranu. Ovdje se nije pametno pretvoriti u ljude, ako je ovdje naseljeno nekoliko kuća ljudi će znati da nismo odavde mislit će da smo izgubljeni.

Ja- "Brent jesmo li uopće izašli iz države što misliš?"

Brent- "Ne još nismo ali izaći ćemo preko ilegalnih granica. To su uglavnom manja naselja, rijeke, močvare il planine."

Ja- "Meni je to dovoljno."

Kyle- "Možemo li ići spavati?"

Brent- "Naravno brate, sutra ćemo potražiti hranu i čuvajte svoje kristale."

Legli smo u grmlje. Kao vukovi nemamo nikakvu odjeću na sebi, ona sa našim ljudskim tijelom dođe i ode. Imamo samo ogrlice to jest dečki imaju narukvice sa svojim kristalom kao ja ogrlicu i Brent na leđima vuka nosi ruksak, te stvari ne nestaju sa našim ljudskim tijelima. Iscrpljeni od puta smo zaspali a grmlje nam nije ni najmanje smetalo. Ujutro sam čula kokoši i to me malo glasno kukurikalo probudilo.

Dečki su se isto baš budili. Još je rano pomislili smo i istražili koliko kuća ovdje postoji. Srećom ovo nije veliko mjesto ima 3 kuće sa manjim imanjem oko njih. Most ih valjda vodi u naseljeniji kraj jer je jedini put iz mjesta preko njega.