Rapunzel ~ d.m.

Nešto u vezi roditelja

Sofia's P.O.V.

Krocili smo po dvoristu Hogwartsa i iscekivali da udemo kroz vrata velike kule. Sve je ostalo kao i prije, zelenilo, drveca, vocnaci, putevi, moj drugi dom. Usli smo napokon i uhvatili se stepenista gdje cemo izaci na hodnik prema Velikoj Dvorani. Mjesec je obasjavao sve prozore po hodnicima pri cemu je davao bljestavi sjaj na lica ucenika. Profesorica McGonagall nas je ispratila do vrata Velike Dvorane gdje smo se uskoro svi okupili i sjeli na svoja mjesta kod svojih domova. Tesko otpuhivajuci dosla sam do stola Slytherina i sjela na jedno od praznih mjesta.

Nakon razvrstavanja prvaka u razlicite kuce, vecera je uveliko pocela. Napokon, nesto da okusim jer sam od putovanja ogladnjela. Poslije par krumpira i rize, pored neke piletine i salate, pocela sam sa svojim jelom. Sve je to osvjezavalo jednim sokom od bundeve koji ja i Hermiona puno volimo.

Kao i uvijek poslije jela sve bude u prvobitnom stanju i hrana nestane. Svi su vec uveliko nestali iz Velike dvorane te sam se zaputila do svojih prijatelja.

"Stvarno bi bilo dobro" cula sam Harryjev glas dok sam dolazila do njega i ostalih.

"Sta bi bilo dobro?" upitala sam znatizeljno, a i stvarno me zanimala sta to sad smjeraju a nisu mi rekli ili su planirali tek da mi kazu.

"To da sutra napravimo poslije podne jedan piknik u dvoristu Hogwartsa u znak pocetka nase nove skolske godine ovdje u nasem domu" odgovorila je Hermiona na moje pitanje.

"Pa to je super ideja, ja sam za" rekla sam dok smo izlazili iz Velike dvorane prelazeci hodnike koji su bili vec prazni jer su vecina ucenika otisla do svojih soba odmoriti od putovanja pretpostavljam, kao i ja.

"Znaci svi idemo, dogovoreno" rekla je radosno Hermiona dok sam ja klimnula glavom u znaku da se slazem s njom.

***

Vec su svi usli kroz svoja vrata gryffindorske sobe i ja sam se u isto vrijeme zaputila u slytherinske sobe. Otvorila sam polako vrata slytherina i istom mjerom ih zatvorila. Tihim koracima dolazila sam do stepenica svoje sobe dok je u kaminu gorila jos uvijek ne ugasena vatra. Tik sam se slucajno okrenula pogledom na kauc gdje sjedi plavokosi momak koji je razdvojio dusu od mog tijela, a sve je to dokazao moj teski uzdah iz grla.

"Na smrt si me prepao" drzala sam ruku na svoje grudi cekajuci sta ce na to uzvratiti. Nista bolje od uvrede sigurna sam.

"Pitaj me jel me briga?" uzvrati je, pitanjem ili odgovoromne znam, svejedno cuo me je.

"Evo pitat cu, jel te briga gospodine?" upitala sam ga, provocirajuci ga vjerovatno.

"Malfoy drago mi je, uopce me ne zanima, hvala na pitanju" kiselo mi se nasmjesio vracajuci se na svoju knjigu pitajuci se sta to cita.

"Ni mene ne zanima sto tebe nije briga pa cutim, laka ti noc, iako ne mislim tako zapravo" zlobno sma se nasmijala i nastavila koracati stepenicama.

"Osjecanja su nam obastrana gospodice" dodao je okrecuci ocima koja sam htjela iskopati trenutno.

"Watson, drago mi je" uzvratila sam smijeseci se i dalje.

Koracajuci stepenicama tik sam srela svog smedokosog brata kako u ruci drzi alkohol i neke drustvene igre, kao karte na primjer.

"Vau, srecem svog brata kao da ga prvi put vidim" sarkasticno sam se osmjehnula dok je on nezainteresovano gledao u mene.

"Nemam vremena za tebe Sofia, mici se s puta vidis sta drzim, lako moze da ispadne" rekao je pokusavajuci me zaobici sto sam ja nekim slucajem sprjecavala.

"Pa sta i ako ispadne, u svakom slucaju nije zdravo, Mason" gledala sam ga kao da sam mu mama, a ne sestra.

"Ti ces da me ucis, ma bjezi" nekako me je zaobisao na sta sam se blago receno zacudila.