Rapunzel ~ d.m.

Usne

Zagrcnula sam se vlastitom pljuvačkom njenim riječima tog visokog pogađanja. Nisam mogla da vjerujem šta me pita. Znam, svi znaju da smo ja i Draco bili često zajedno dok smo bili manji, ali s vremenom sve je postajalo drugačije. Ali tokom one knjige i za njegovu ponudu nije da se ne može posumnjati. Da ne zaboravimo kako su nas našli u sobi prošlu noć. Bez onog sna ciljali bi na nešto drugo, u to sam sigurna.

"Sofi?" ispred sebe vidim njenu ruku kada se trgnem.

"Mion" kažem joj sa nekom dozom ljutnje "Kako možeš nešto takvo reći?"

"Nisam mislila ništa loše kao što si shvatila, kažem samo da li ima bilo šta tu"

"Ne! Mi nismo čak ni prijatelji" zatreptam prema zelenilu ispred sebe.

"Dobro, samo sam htjela znati" uzdahne "Idem unutra, mrak već počinje" osjećam joj u glasu kao da je povrijeđena, ali ne mogu se suzdržati, zna kakva sam. Imam toliku potrebu da joj se izvinim. Uvijek zaserem.

"Okej" ustanem sa poda "Ja idem do njih na jezero, vjerovatno je i Mason tamo, vidimo se" mahnem joj na kratko te se zaputim prema 'društvu' na jezero.

Šetajući zelenilom poznatog mirisa prirode približavala sam se jezeru i njima i svakim korakom osjećala sam se čudno. Ignorirajući to samo sam koračala i posmatrala pogledom okolinu koja me okružuje i divila se prirodi koja se približava jesenu. Lišće je već počelo rumeniti i žutjeti, a činjenica da je početak oktobra sve to dokazuje. Miris alkohola pomješan mirisom jezera uvuče mi se u nosnice čim zakoračim bliže. A Pansy Parkinson dodatno pogoršava situaciju svojim arogantnim očima koje preokreće otkad me je ugleda odmah sa daljine.

"Oh, Sofia draga, otkud ti" naravno ne ignoriramo činjenicu da je i Astoria tu u okrugu s njom. Pokloni mi svoj lažni osmijeh kao i ova njena lažna ljubaznost. Ljubaznost uopće ne ide uz nju. Izbacujemo to.

Na njeno ubacivanje preokrenem očima i ignorišem ju što više mogu i umijem, do svađe mi nije nikako, a pogotovo tuče. A u ovom trenutku imam toliku želju da je počupam i rastrgam, kao Pansy onaj dan, da to sve više raste u meni kao da ću samo odjednom pući i ostati bez kontrole.

Sjednem na slobodan kamen gdje je taman samo za moje dupe i uzmem kamenčiće pored njega te ga počnem bacati po jezeru i praviti male krugove. I dalje ćutim dok svi vode neke svoje razgovore i priče, a ja ih ignorišem što više mogu dok hvatam ponešto iz njihovih informacija.

"Šta hoćeš ti od gryffindorki, baš su vatrene, bile bi dobre za jedno veče na slytherinskim erekcijama" napaljeni Blais počne govoriti o onome što sam najmanje očekivala. Trudim se! Trudim se da ignorišem... ali ovo je stvarno prekipilo.

"Daj molim te, ti bi se sa takvim fuljao po školi, prije bih Masona poljubio nego te šugave..."

"Čovječe isčekujem još uvijek tvoj poljubac, hajde" Mason doda na što se svi počnu glasno smijati i dobacivati šale.

"Stvarno ste gadni! Gryffindorke nisu takve! Nikad ne bi dopustile da sa takvim prostacima budu u četiri zida" napravim gadljivu facu na što se Malfoy nasmije zlobnim osmijehom kao i ostali.

"Imamo tebe ako one ne žele" jedan ubaci. Ovo nije trebao reći! Masonu padne osmijeh sa lica i odmah ga pogleda mrkim pogledom kada shvati svaku riječ ove grube rečenice. Na ivici je bijesa. Vidim mu zategnutu pesnicu u kojoj drži pivo, a poslije Masona odmah je i Malfoyu opao osmijeh kada je vidio da mu je drug promjenio raspoloženje. I on je znao. Ali znam kako bi i on nešto ovako rekao da nema Masona. Pažnju mi privukla Malfoyeva stegnuta pesnica koja me je na neki način zbunila.

Momak koji je to rekao odmah se uozbilji i prokašlje jer je primjetio njegov pogled. Očigledno je zaboravio čija sam sestra. Možda se ne družim sa njima, ali treba da pazi gdje mu je granica, kao i svi. Ne samo zbog Masona već i zbog mene. Jer već svi znaju kakva sam kad sam tvrdoglava i živčana. Ustanem brzo kao munja i približim mu se.