Rapunzel ~ d.m.

Strah

U hladnom znoju skočila sam u sjedeći položaj dok nisam ni primjetila pojačani stisak oko vrata. Neopisivo me je boljelo nešto što me tako jako stezalo. Rukama sam dodirnula vrat i čupala stvar oko vrata koja je čvrsto stisnuta. Ogrlica! Zašto se ovako skupila? Stvar koja me tako jako stezala približavala me je gušenju.

Bojala sam se. Jako. Nisam znala šta da radim. Pomjerila sam ogrlicu prema naprijed te ostavila malo prostora između kako bih mogla pozvati pomoć. Vrisnula sam iz petnih žila misleći kako nije moguće da me neko nije čuo. Ponovo, ogrlica se pričvrtstila, a ja nisam znala do kad više mogu izdržati. Osjećala sam da sam već pocrvenjela.

"Watson?" neko je pokucao na vrata, a ja sam poželjela da ponovo vrisnem ili kažem neku riječ. Ali glas mi nije izlazio.

"Po-moć..." nerazgovjetno prošaputam dok se vrpoljim ležeći na krevetu.

"Šta-" prepoznam Malfoya koji je već ušao u sobu dok ja molim Boga da mi pomogne. Nije valjda toliki kreten da me ostavi smrti.

"Koji kurac?" poleti prema mom krevetu gledajući šta me toliko guši.

Vidi da čupam nešto sa vrata te vadi nešto iz ormarića kako bi mi pomoglo. Vidim mu škare u ruci, a ja ostanem zatečena bojeći se da će mi vrat otići.
Polako se približi mom vratu te stavi jedan dio ispod užeta te drugi na vrh i tako odsječe tu gušljivu stvar. Baci je na pod, a ja se ustanem i počnem naglo kašljati kako bih došla do zraka.

"Rapunzel?" pogleda me kao da je pomalo zabrinut, a ja pogledam u privjesak sa dijamantom koji već svjetli i zmiju koja ima svjetle crvene oči. Tek onda ga pogledam i shvatim da mi je taj umišljeni zlobni plavušan sa sivo-plavim okeanima spasio život.

Ni svjesna svega šta radim omotam svoje ruke oko njegovog struka i prislonim glavu na njegova prsa. Menta me u potpunosti opčini, a meni se čini kao da me još više smiruje i čini sigurnijom.

"Hvala..." prošaputam osjećajući suzu koja se spušta niz obraz prema vratu "Hvala što si mi spasio život" sjetim se trenutka kada smo imali tek 7 godina.

"Ah" padnem na tlo dok se Mason približava sa drvenim mačem kako bi me ubio "Upomoć!" povičem na sav glas bojeći se da ću izgubiti u ovoj igri gusara.

"Haha, niko ti ne može pomoći, sad si zarobljena" uperi mač u mene dok se meni suze počnu skupljati u očima.

Nakon što sam mu rekla da to ne radi vrisnem na sav glas te pomislim kako su nas porodica Malfoy čula.

"Kapetane Mason!" Draco zagrmi na njega sa istim mačem te ga uperi prema njemu "pusti nju, hoćeš borbu?" zlobno mu se nasmiješi, a Mason mu se približi.

"Naravno, ja sam ovdje najjači, pobijedit ću te, a da neću ni podignuti mač" Mason mu zlobno uzvrati dok se Draco uozbiljio.

"Da te vidim"

Obojica uzmu mač i počnu svoju borbu mačeva kretajući se naprijed-nazad svakim udarcem na suprotnu stranu. Sa divljenjem gledam u njih dok navijam da Draco pobijedi, jer ipak me je on spasio.

"Hajde! Ubij zlobnog gusara!" počnem se derati dok se njih dvojica i dalje hrvaju.

"Ne!" Mason poviče dok mu je Draco držao mač u maloj dubini stomaka.

"Pobjedio sam!" Draco se nasmije odvajajući se od njega.

"Nije fer, gurnuo si me u toku igre!"
Mason se naduri.

"Pa zar to nije poenta svega, da se borimo uz svu snagu?" Draco se opravda dok se Mason i dalje duri.

"Ne izvlači se, svi znamo da si varao"