Očaran tobom ✨

185. i 186. i 187. DIO

185
-Karla Pov
-Nasmijao se još jednom, a onda rekao
DOMAGOJ: A daj ljubavi, pa znaš da si ti za mene jedina, znaš jel tako?
JA: Ma znam, samo me nervira ova kalaštura.
DOMAGOJ: Opusti se, jesi bila do Elene? Kako je ona?
JA: Ma nisam stigla, sada sam mislila ići. Šta je Patriku došlo u glavu? Bolje da
mi ne izlazi pred oči.
DOMAGOJ: Vjeruj, nitko ne zna što je njemu u glavi. Sada su sve firme ovdje u Hrvatskoj meni na odgovornosti, a on fino uživa u Italiji.
JA: Možeš misliti što će uživati, izjest će ga živog krivnja što je napravio ovo Eleni
-Približio mi se i došao licem toliko blizu moga da sam mogla osjetiti njegovo disanje.
DOMAGOJ: Nemoj se nervirati, ne volim kada mi se ti nerviraš.
JA: Ma znam ljubavi, samo vidiš što se sve događa, kako da se ne nerviram?
DOMAGOJ: A što kažeš da tebe tvoj Domagoj večeras izvede na večeru?
JA: Pa mislim da bi to bilo baš lijepo
DOMAGOJ: Onda računaj na to
JA: Hoću, idem do Elene sada
-Poljubim ga, a on se nasmije. Mahnem mu i izađem.

186
-Karla Pov
-Polako sam krenula pješice prema Eleninoj kući, za par minuta sam stigla. Krenem prema stubištu, a taman iz njezine kuće izlazi Marin. Složim čudnu facu, a on pogleda u mene.
MARIN: Oh, bok Karla
JA: Um, bok Marine. Što ti radiš ovdje?
MARIN: Pa čekaj šta ja ne smijem posjećivati svoju staru prijateljicu?
JA: Naravno da smiješ, samo znaš.. nisi već dugo družio se s nama
MARIN: Ma da u pravu si, ali pomislio sam da će joj dobro doći još jedan prijatelj, u ovim teškim vremenima, znaš, zbog Patrika
JA: Da, znam Marine.
-Ugh, pomislila sam u sebi, kako je providan, očito je koliko je Elena sada ranjiva i slomljena, a on sada želi iskoristiti tu situaciju kako bi joj se približio.
MARIN: A ovaj ništa, idem ja onda
JA: Ajde, vidimo se
-Napravila sam kiseli osmijeh i ušla u kuću, Elenini rade tako da je sama doma. Ušla sam u sobu, a ona je ležala na krevetu.
JA: Heej
ELENA: Hej
-Ugledala sam čokoladu i cvijeće pored kreveta i odmah sam upitala.
JA: To ti je Marin donio?
ELENA: Da, kako si znala?
JA: Ma susrela sam ga na ulazu
ELENA: Aha u redu, lijepo od njega što je tu za mene
JA: Da, baš lijepo od njega. Ne misliš da je malo čudno što mu je odjednom baš sada toliko stalo do tebe?
ELENA: Naravno da ne. Imao je drugih obaveza, pa nije mogao prije toliko ni družiti se.
JA: Aha dobro, kako god ti kažeš

187
-Karla Pov
-Pogledala sam u nju, imala je podočnjake do poda, oči su joj bile toliko crvene, vjerojatno je cijelu noć plakala. Sjela sam pored nje na krevet i zagrlila ju.
JA: Neću te pitati jesi li dobro, jer znam da nisi
-Slomila se i počela plakati, naslonila je svoje lice na moje rame
ELENA: Karla ja ne znam, jednostavno i dalje se ne mogu pomiriti s činjenicom da je on otišao, tako lako... samo je otišao, čak je i jebenog psa uzeo sa sobom!
JA: Znam, sve znam
ELENA: Ostavio je samo ovaj glupi nakit i poklone i sve druge proklete stvari što me podsjećaju na njega! A što mi vrijedi sve, ako njega nemam?!
JA: Nije te vrijedan Elena, nije vrijedan tvojih suza
ELENA: Nemoj, nemoj to govoriti molim te. Dosta mi je toga da ljudi to ponavljaju. Da nije vrijedan, ne bih i dalje plakala za njim, nitko ne zna koliko mi je on značio.
JA: Znam, znam da ti je teško i ja sam tu za tebe, da ti sve olakšam koliko god mogu
-Zagrlila me i čvrsto stisnula
ELENA: Hvala ti što si tu za mene, uvijek si bila
JA: I uvijek ću biti