73. DIO

342 11 0
                                    

73
-Patrik Pov
-Pogledala je u mene tim svojim tamno smeđim očima i zagrlila me, čvrsto me stisnula, u tom trenutku bio sam najsretniji, pomislio sam u sebi, mislim da je ovo onaj trenutak o kojem mi je majka pričala. Shvatio sam da mi nisu potrebne ni žurke, ni djevojke koje malo vrijede, koje sam iskorištavao, ni novac mi nije potreban, kad sam najsretniji u njezinom zagrljaju. Uvijek mi je mama govorila, "sine, ti sada misliš da je ovo život, žurke, slavlja, gomila prijatelja, ali zapravo ćeš biti sretan kada pronađeš nekoga ko ćete smiriti, nekoga s kim ti ništa od ovoga neće trebati da budeš sretan". Bila je u pravu, nisam joj vjerovao dok sam to nisam iskusio. Prekinuo me Elenin glas.
ELENA: Nekako sam umorna
JA: Idemo spavati?
ELENA: Da
-Pogledao sam prema svom krevetu i rekao joj.
JA: Izaberi stranu na kojoj želiš spavati
ELENA: Spavati ću u tvom krevetu? Pa mogu ja i na kauču, ako ti smeta
JA: Nikad ti ne bih dopustio da spavaš na kauču
-Otišla je na desnu stranu i legla, ja sam legao pored nje. Prekrižila se i tiho počela izgovarati nešto.
JA: Ti se moliš?
ELENA: Da, a ti ne?
JA: Ne znam, dugo je prošlo od zadnjeg puta.
ELENA: Zašto?

Očaran tobom ✨Where stories live. Discover now