23. Dio

412 14 0
                                    

23
-Elena Pov
JA: Ti sad stvarno kriviš sebe?
PATRIK: Pa kada jesam kriv
JA: Nitko to nije mogao predvidjeti, u redu?
PATRIK: Ja sam mogao, i trebao sam
JA: Gledaj, prošlo je. Tvoja mama živi ovdje?
PATRIK: Ne, u Italiji je. Ja sam inače rođen u Italiji, ali kasnije, moji roditelji su došli u Hrvatsku.
JA: Mogu li te pitati nešto?
PATRIK: Pitaj
JA: Što se dogodilo tvome ocu, moja mama je nešto spomenula, ali ništa nije rekla
-Pogledao je u pod i uzdahnuo, ja sam se odmah ispričala
JA: Znaš što, oprosti, nisam te to trebala pitati
PATRIK: Ne, ne u redu je. Moj otac, ubijen je prije dvije godine, za svoju godišnjicu braka.
JA: O Bože, tako mi je žao.
PATRIK: Sjedili smo na terasi, bio je jako sretan, govorio je kako ću jednog dana sve preuzeti, kako će sve biti moje. Udaljili smo se od ostalih, gledali smo more i znaš, samo odjednom, začuo se hitac, pogodio ga je točno u srce.
-Meni su navirale suze u očima, a on je o tome pričao tako hladno.
PATRIK: Točno u srce, umro mi je na rukama, istog trena, nitko mu nije mogao pomoći.
JA: Teško ti je pričati o tome?
PATRIK: Nekada je bilo, a i zapravo nikada još nisam pričao o tome, osim s Domagojem. Bilo mi je stvarno teško, ali znaš nakon toliko teškog vremena, čovjek stvarno ne osjeća više ništa.

Očaran tobom ✨Where stories live. Discover now