Nakon mnogo vremena

1.Dio

  *Alarm 6:00*
Budim se i sa nevoljenom zamisli krecem da se spremam za posao 2 godine kako radim kao doktorica, ali nikako da se naviknem na ustajanje u 6:00 nikad nisam voljela rano ustajanje cak ni kao mala.

Obavila sam higjenu i krenula na posao, prije pocetka u kantini imamo dorucak ne jedm bas tako rano tako da sam samo uzela kafu i sjela u cosak kantine dok nedodu moji prijatelji Jacke, Nik, Ana i Steysi.

Gleajuci u onu crnu kafu i pjenu koja je polako nestajala na vrhu dok se miris sirio prostorijom , zamislila sam se.Danas mu je rodendan ,nisam ga vidjela tako dugo 3 i pol godine.Niko ne zna da i dalje ponekad pomislim da njega, svi odavno misle da je on neka moja pregazena proslost.Iz tih misli trze me Nik.

Nik je imao plavu ne bas tako dugu kos i plave oci na koje smo ponekad svi bili ljubomorni ,njegove oci su bile kao dva kristala koja uvejk sijaju .On je bio pravi saljivdija uvijek je pravio neke fore i zasmijavao sve.Njega sam upoznala među prvima kad sam predavala papire za posao.

Nik:Hej Lexi gdje si odlutala?
Ja:Hej, ma oprosti samo ne volim ustajat rano ujutro
Nik:Ummm dobro,ali probaj ne zaspati dok nekog operises
Ja: Hahahahaha upamtila, gdje su ostali
Nik:Jacks, Ana i Steysi danas rade od 12
Ja:Ohh koji srecnici
Nik:Da, jel znaš da sam jutros do auta potukao 3 puta
Ja: Hahahahahah
Nik: Vidis meni je smjesno ,ali mojim nogama i ne bas
Nasmiješio se
Ja:Ajde moramo ici dans imaju dvije operacije
Nik: Idemo, ne tako drage volje ali idemo

Pogledala sam ga sa balgim osmjehom i krenili smo.

Dan je protekao uobičajeno imala sam dvije operacije za danas i obe su prosle prilicno dobro, ne mogu reći da mi je naporno jer jako volim svoj posao mnogo sam se trudila da bi bila tu gdje sam sad. Nisam vidjela Steysi, Jacka i Anu dans jer su radili u drugom sektoru

*3 po podne*
Stigla sam kuci i odgrnula zavjese da udu topli zraci sunca, nikad nisam voljela zimu uvjek je ljeto bilo moje omiljene doba.Sjela sam i jela kad sam završila dosla sam u dnevnu i pozvala moju mamu.

*Poziv*
Mama:Hej duso, kako si, da li si jela?
Ja: Dobro sam, i da jela sam nemoj da brineš, kako si ti.
Mama: Dobro sam duso kao i uvijek
Ja;Nego mama htjela da te pitam nesto
Mama:Reci , nesto se desilo?
Ja:Ne ne, nego mama ..

Malo sam zastala,pomislila sam na koji nacin da pitam.Nije bas lako pitat za nekog za koga sam navodno zabiravila.

Mama:Sta je bilo ,hajde reci
Ja:Gdje je on
Mama:Na koga mislis?
Ja:Nejc
Mama:Od kud sad on, zar ga nisi zaboravila
Ja:Mama,samo reci
Mama:Zar nisi cula,doselio se u Ameriku

Trudila sam se da sakrijem emocije u glasu i ostanem ravnodusna

Ja:Uredu , mama moram da idem zove me prijateljica

Brzo sam slagala bojeci se da ce me emocije izdat, i da ce me glas izdat ,izdat to da ga ipak nisam zabiravila da je jos uvjek u mom srcu.

Mama:uredu i pazi na sebe se
Ja: Naravno i ti vidimo se pusa

Doselio se ovdje,naprosto ne mogu da vjerujem

Nadam se da vam se dio svida,ako zelite svoje misljenje ostavite u komentarima, puno bi mi zancilo❤️