Nakon mnogo vremena

4.Dio

"Halo"Javila sam se glasom iz polu sna
"Moras hitno da dodes desila se saobracajna nesreca treba nam jos pomoci jako je teska operacija"Cula sam jako preplašen glas medicinske sestre
"Uredu odmah dolazim"Rekla sam uspaniceno dok sam poskusala da ostanem mirna

Poklopila sam slusalicu brzo se spremila i krenula prema bolnici, dok sam isla osjecala sam napetost, nervozu i  strah.Jednom pred mojim ocima je umro jedan covjek ne zelim vise da dozivim taj neobjašnjiv osjecaj boli i krivice iako znam da sam dala sve od sebe.

Na ulazu su me docekali medicinski tehnicari i medicinske sestre a zatim me uputili u koju salu treba da idem, uletila sam brzinom svjetlosti i upitala

"Kakvo je stanje pacijenta" u glasu mi se osjetio strah da sam zakasnila
"Za sad je stabilno tamo je pribor pozurite" rekla je uplašenim tonom sestra

Priblizila sam se  pacijentu koji je bespomoćno lezao i u sekundi sam preblijedila, naprosto nisam mogla vjerovati sta me snaslo nisam mogla vjerovati koga vidim.Bio je to Nejc misao da bih ga na ovakav nacin mogla izgubiti stvarao je strah , i odjednom osjetila sam kako mi se oci pune suzama ali ubrzo trze me glas doktora

"Kolegice da li ste dobro? " Pitao je dok se uporno borio za Nejcov zivot

Dozvala sam se svijesti i sa mucanjem u glasu koji je blago podrhtavao rekla
"Da ... Da dobro sam ,samo sam se malo izgubila izvinite"
"Uredu kreni na posao"Brzo je odgovorio ne odvajajuci pogled od pacijenta
"Naravno"rekla sam jos uvjek pomalo izgubljena od svega

Brzo sam uzela medicinski pribor i pocela raditi , koliko god smo brzo radili, koliko god smo se trudili izgledalo je kao da ga iz sekunde u sekundu gubimo . Ponekad bih bacila pogled na ono blijedo isuseno lice , a zatim bi osjetila takav strah.

No na jednom cula sam glasno pistanje, brzo sam pogledala u monitor koji je brojio otkucaje srca ali tu je sada bila samo ravna linija...

       ❤️

Nadam se da vam se sviđa, ako zelite ostavite svoje misljenje u kemntaru mnogo bi mi znacilo