The End

18 3 4
                                    

"Kad si se sjetila"Stajao je i cekao odgovor

"Nisam se sjetila tebe mozda i bolje, sjetila sam se svojih ptijatelja i rekli su mi sve  sta sam im pricala o tebi"Odgovorila sam ljuto i pomalo rozacarano

"Znaci nisi se sjetila znas samo ono sto si stovrila iz bjesa radi samo tuznih djelova koje su ti rekli"Nastavio je idalje blagim tonom, gledajuci me ravno u oci

"Pa mislim u moj zivot si opet usao kao lazov , iskreno ne zelim da se sjecam takve osobe"nakon ove recenice sad je vec promjenuo izraz lica onaj blagi pogled pretovrio se u razocaranje pomjesano s tugom

"Imam jos samo nesto da ti kazem ali podi samnom"pruzio mi je ruku i krenuli smo

Nagovarala sam ga da mi kaze gdje idemo ali nije samo je sutio i gledao kroz prozor taxia u kom smo se vozili.Moje reci su ga stvarno povrijedile,ali izludujuce je da ne znas detalje svog zivot i ne mozes da ih sklopis u slagalicu.Nakon nekog vremena stigli smo ispred mene nasao se veliki aerdodrom, izasli smo iz auta i usli u salu u kojoj sam vidjela razne ljude, jedni placu iz zalosti drugi iz dragosti neko upravo pusta dio svog srca a neko upravo spaja djelice nekad slomljenog srca, stao je ispred mene i pogledao me a zatim rekao

"Vidi mozda me se nesjaecas, i ako sad kazes da odem oticicu ako kazes da osatenm ostacu, ali prije toga zelim da ti kazem da poslusas glas svog srca i pusti ga da ono odluci"Samo sto je zavrsio recenciu poljubio me osjetila sam njegove tople usne na svojima, a sjecanja su odjednom pocela dolaziti sjetila sam se svakog segmenta svog zivota i dobro i lose sto smo prosli.Samo sam ga pogledala i znala sam da mu mogu oprostiti i da je on covjek s kojim zelim ostarit.

*2 MJESECA KASNIJE*

I evo dva mjesca nakon svega sto se izdesvalo, sjedim za vjencannim stolom prekrivenim bjelim laticama ruza i sudbonosno izgovaram da svome muzu pred svjedocima.Taj dan  je dan kad je prestala tuga a zavladal sreca, dan kad sam zaboravila suze i spoznala srecu u jednom osmjehu to je moj najsretniji dan koji ce plovit u mojim mislima svake sekunde do kraja mog zivota.

 Hvala svima koji su citali pricu ovo je zadnji dio i nadam se da vam se svida ako zelite ostavite misljenje u comentarima. Hvala jos jednom!

Nakon mnogo vremenaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora