Nakon mnogo vremena

14.Dio

*NEJCOV POV*

"PAZI"Viknuo sam preplaseno a vec u sljedećem trenutku vidio sam je kako lezi na cesti bez svijesti. Ljudi oko nas su se skupljali a covjek iz auta je izasao i dok se priblizavao govorio je.

"Mrtva je, ubio sam je"
"Slusaj me nije mrtva, ne smije biti.Zafali li joj samo dlaka s glave zagorcat cu ti zivot"Reako sam mu pretrcim glasom i okrenuo se njoj, a ljudi oko nas su vec pozvali  hitnu.

Sjedio sam ondje pored nje dok su mi se niz lice slijevale suze u glavi mi je samo jedna misao ne smijem je izgubit ne sad kad je napokon pored mene, ubrzo dosla je hitna i dosli smo u bolnicu ostao sam ispred vrata bolnicke sobe, ubrzo dosli su njeni prijatelji.

"Hey sta se desilo, da li je dobro"preplaseno me upitala neka djevojka smede kose i smedih ociju

"Nista ne znam odveli su je u sobu na pregled"okretao sam se u krug po blonickom hodniku, izasao je doktro

"Sta se desilo, da li je dobro" uspaniceno sam upitao 

"Uredu je nam vecih ozlijeda , mozete uci uskoro ce se probudit"rekao je doktro a zatim se okrenuo i otisao.Svi smo usli u sobu i okupili se pored kreveta, primjetio sam kako joj se oci otvaraju

*MOJ POV*

Otvaram oci,a oko mene stoji 5 ljudi nikad ih prije nisam vidjela ali oni su djelovali tako odusvljeno sto me vide.Nisam znala sta se desava gledala sam ih zbunjeno a oni su me poceli grliti

"Hajde na noge lagane, dosta odmora" rekao mi je kroz osmijeh  neki decko s plavom kosom i kristalno plavim ocima

"Izvinite ali ko ste vi"upitala sam, dok su svi odjednom promjenili one sretne izraze lica, izgleda da me poznaju od ranije samo mi nije jasno kako ne znam ko su oni.

"Kako to mislis Lexi, ne sali se nije smjesno"Obratila mi se djevojka smede kose,ali odma nakon toga usao je doktro 

"Zdravo Lexi kako si"Upiato me je prijatnim glasom i s osmijehom na licu stariji doktor prosjede brade i kao snjeg bijele kose

"Dobro sam, ali ko su ovi ljudi poznajete li ih"gledala sam ga cekajuci odogovor,zamolio ih je da izadu iz sobe na pocetku su postavljali pitanja , ali su onda izasli uz obecanje doktora da ce im kasnije reci sta se desava.

"Gospodice  Lexi vi se ne sjecate ovih ljudi?"gledao me je zacudeno

"Ne nikad ih prije nisam vidjela"Odgovorila sam, kimnuo je glavom i rekao je da pricekam a zatim je izasao iz sobe 

*NEJCOV POV*

Upozano sam se s njenim drustvom Djevojka plave kose je Staysi a smede Ana, a decko smede kose je Jcke na zalost Nika sam zano od ranije.Vidjli smo doktora kako izalzi iz sobe i odmah ga opkolili

"Doktore kako je , i zasto ne zna ko smo"Panicarila je Ana

"Trebamo obaviti jos pretraga, uskoror ce te biti o svemu obavjesteni"rekao je doktor a zatim nam okrenuo leda i otsao ostavivsi nas iza sebe sa bezbroj pitanja.

Sjeli smo na klupu i  cekali dokotra da dode s bilo kakvim vjestima, ostali su radili u bolnici ali posto nisu vijeli nalaze nisu znali sta se desilo, samo smo mogli cekati .Noc je vec polako pala  otisao sam po kafu iz aparata,a kad sam se vratio vidio sam njih 4. kako stoje pored doktora i u soku sluasaju sta im prica prisao sam i upitao

"Sta se desilo, jesu li gotovi rezultati"

"Gotovi su gospodine, gospodica Lexi ima amneziju ne mozemo 100% utvrditi cega se tacno ne sjeca"rekao je prosjedi doktor

Nastavio je pricati ali vise ga nista nisam cuo, nakon toliko vremena nakon svega pomislio sam da mozda postoji tracak srece za nas ali ne nema ga, Kao da sudbina zeli da patimo.

Ako vam se svida dio mozete ostaviti svoje misljnje u komentarima,  puno bi mi znacilo hvala