5.Dio

21 4 6
                                    

Dok sam stojala tako zaledena u mjestu cula sam samo žamor doktora i doktorica koji rade oko mene,a u mislima mi se samo vrtila slika monitora koji vise nije brojao odkucaje.

"Pozurite donesite defibrilator, pokusacemo da ga reanimiramo"uhvatio me za rame doktor dok mi se obracao
"Idem odmah"brzo sam otrcala po aparat
"Idemo sa 200V"govorio je s puno nade

Ali nista se nije desilo Nejc je i dalje bezpomicno lezao na operaciskom stolu, a tjelo mu je izgledalo isušeno kao da nema kapi krvi

"Idemo 300V" govorio je doktor sa daskom straha polako gubeci nadu
"Ovo ne radi probajte sa 500V" rekla sam dok su mi oci bile pune suza
"Idemo 500V" dok je izgovarao te rijeci osjetilo se da u njegovom glasu nema vise optimizma

To je bio zadnji pokusaj i kad smo skoro svi izgubili nadu cuo se glasni udisaj, koji je vratio osmjehe na lica

"Ziv je"Govorila sam dok su mi suze kvasile obraze
"Brzo ,odnesite ga na intezivnu njegu"naredio je doktor sestrama koje su bile tu

Osjecala sam kao da je bio kamen na mojim prsima koji je naizad pao, i ja sam odjednom prodisala.Moje emocije su bile smusene nisam znala da li bi radije plakala ili se smijala , i tako dok sam izlazila iz sale gotovo slomljena tu su me docekali moji prijatelji.

"Hej da li si dobro, nikad nisi bila ovakva"preplaseno je pricala Ana
"Da zasto places, cuo sam da je pacijent dobro"Slozio se Jacke dok je u cudu promatrao suze na mom licu koje su tekle jedna za drugom
"Da li znate koje je bio taj pacijent"upitala sam sa znatizeljom
"Ne culi smo samo da je neki mlad momak"uzvratio je nik
"To je bio Nejc"dok sam to izgovarala briznula sam u plac

Osjecala sam kao da su me sve emocije upravo sad sustigle, proz glavu mi je proslo milijon pitanja a glvan dva su bila sta da je umro? i kako ih podnjela da je mrtav? Nosila sam se s tim da  nije moj ,ali sam bar znala da je tu negdje i da je ziv.

"Mozda bi bilo najbolje da odes kuci i odmoris se malo" sa sazaljenjem u glasu govorila je Staysi
"Da, mozda bi bilo najbolje vidimo se sutra"smogla sam snage da izgovorim te rijeci a zatim sam krenula kuci

Ulazeci u stan osjecala sam se kao mrtvac,kao neko kome su upravo iscupali srce a potom ga vratili nazad.Uzela sam tabletu za spavanje i legla.

Nisam imala vremena ni razmisliti o bilo cemu, a vec sam polako utonula u san ...

  ❤️

Nadam se vam se dio svida ako zelite ostavite svoje mišljenje u komentarima puno bi mi znacilo ❤️

Nakon mnogo vremenaWo Geschichten leben. Entdecke jetzt