Nakon mnogo vremena

10.Dio

Nik je gledao u mene i u soku nije znao sta se desava, nisam ni ja. Od straha da bi opet mogla osjecat takvu bol i zelja za nekom osvetom natjerala me da izgovorim to i uvucem Nika u  "igru" . Dala sam Niku signal ocima da suraduje

"Naravno ljubavi cekam te" rekao je ali i dalje mu je u ocima vladala zbunjenost.

Nejc i ja zaputili smo se prema dvorištu, napolju je grijalo sunce ,a nebo je bilo vedro bez i jednog oblacka. Šutili smo dok nismo stigli do jedne klupice ispod drveta, sjeli smo a zatim je Najc poceo ragovor

"Nisam znao da imas momka" rekao je s malom količinom razocaranja u glasu nisam mogla osjetiti da li glumi
"Da ja i Nik smo skoro godinu dana zajedno"nisam zeljela da lazem ali nisam nogla dozvolit da me povredi svakako ide zaboravit ce to
"Drago mi je zbog vas, pitao sam se kako si"govorio je, djelovao je iskreni ali nisam znaka da li je stvarno tako
"Moram sada ici drago mi je da sam te sreo"nastavio je
"Naravno, vidimo se ... Nekad"iskreno nadala sam se da cu ga mozda opet sresti

Odlazio je a ja sam samo stojala i gledala, gledala sam kako se udaljava i njegov lik blijedi u daljini, ali u mojim mislima i dalje je bila jasana slika njega. Odjednom osjetila sam ruku na svom ramenu.

"Sta je to bilo" upitao je Nejc dok me gledao s nevjericom u ocima
"Otisao je" udahnula sam i nastavila"mozda zauvjek"i sama sam sad primjetila tugu u glasu, ali me nije zanimalo
"Jako mi je zao zbog tebe , ali sta se desilo maloprije u kantini" i dalje je cekao odgovor
"Sjedni " rekla sam

"Oprosti nisam, znala sta da kazem. Htjela sam samo po prvi put da uzvratim istom mjerom" Bilo mi je zao jer sam ga uvukla u sve, jer postoji sansa da nije otisao
"Nema veze , tome sluze prijatelji zar ne"odgovori je i dao mi do znanja da nije ljut
"Hvala ti puno"zagrlila sam ga
"Mah nema problema jednostavno sam dobra dusa"odgovorio je kroz osmjeh pa nastavio "idemo ljubavi , iamo operaciju sad"

Pogledala san ga i nasmijala se, zatim smo krenuli. Nakon teske i veoma zahtjevne operacije, Nik i ja smo se nasli ispred sale.

" Sad je 3 vjerojatno je Ana stigla, hoce mo li joj reci sretne vjesti" dobacio je Nik
"Kakve vjesti" odgovorila sam zbunjeno
"Auc to me pogodilo u srce, pa za nasu vezu" odvratio je dok se smijao
"Neces se toga tako lako pustiti zar ne"pogledala sam ga cekajuci odgovor
"Nep" jasno je odgovorio
"Ohhh, idemo" balgo sam ga gurnula u nasmiajla se

Stigli smo u kantinu a tamo nas je cekala Ana, djelovala je smoreno pa smo Nik i ja prisli.

"Sta je tebi danas"upiato je Nik
"Nista zasto"odvratila je Ana, i u pogledu se vidjelo da ne zna zasto je to pita
"Pa djelujes malo smoreno"dobacila sam
"Ah to, ma ne radi mi se treca smjena je to znaci da moram radit i cjelu noc"progovorila je tako tuzno, kad bih je neko vidio sa strane pomislio bih da joj se zivot rusi

"Pa nabaci osmjeh na lice u cesitaj meni i Lexi"kroz osmjeh je pricao Nik
"Sta se desilo , šef vas je pohvalio"upitala je Ana zbunjena
"Ne ne , ja i Lexi smo od dans zajedno"nastavio je pricat dok je prevacio ruku preko mog ramena i smijao se
"STA" proderala se Ana tako da su se svi okrenuli "ne mogu vjerovati kako,sta"nastavila je blazim tonom i u soku
"Mah pusti ga, duga prica idem sad kuci ispricam ti sve kasnije"odgovorila sam i krenula.

Dosla sam kuci i bacila se na kauc, trebala sam znat da ce me Nik zezati pa po mogucnosti vjecnost, pa me to nije bas nesto brinulo. Vise me zanimalo gdje je Nejc , sta radi , dans je djelovao tako tuzan kad sam mu rekla da smo Nik i ja zajedno.