6.Dio

14 3 8
                                    

Budi me zvuk zvona na vratima pogledam na sat 11:00 o Boze kasnim na posao ne ,brzo odlazim do vrata i otvaram ih to je bila Ana

"Hej Lexi" uzviknula je zabrinuto
"Hej znam znam kasnim i to puno trebala sam biti na poslu prije 5 sati" uspaniceno sam govorila dok sam trazila stvari za posao

"Ne ne opsuteno danas si dobila slobodno"
"Oh udi , kako misliš dobila sam slobodan dan"

Usla je unutra i sjele smo na kauc u uglu prostorije.

"I pricaj odakle mi slobodno"Bila sam zbunjena ni sama nisam znala kako sam uopce mogla dobit slobodno vrijeme kad sam na jako bitnoj operaciji stojala kao zaledena
"Pa kad si otisla kuci Nik, Jacke ,Staysi i Ja smo otisli kod šefa i objasnili mu sve"
"Cek cek cek kako misliš objasnili mu sve, niste valjda šefu govorili o mojim ljubavnim problemima"
"Ne ne nismo rekli da ti se svida Nejc ili da ga volis nego smo samo rekli da ga poznajes da ti je blizak prijatelj"
"Huh dobro je, uglavnom idem na posao radit cu drugu smjenu"Osjecala sam se bolje nego jucer, to je bio samo strah da bi se Nejcu moglo nesto desit
"Okey onda idem i ja polako, mrtva sam od posla danas"Govorila je Ana dok je isla prema vratima
"Uredu vidimo se"

Ispratila sam Anu i brzo se spremila za posao razmisljala sam da li da prvo odem do šefa i ispricam se ili da odem provjeriti kako je Nejc. Ne zelim da zna da sam ovdje barem ne jos dok se ne oporavi, povredio me igrao se mojim emocijama ali ipak mu ne zelim nista lose, oduvjek je on otkucaj mog srca.

Razmisljajuci tako nasla sam se pred bolnicom, na ulazu je bio šef prisla sam i pocela se izvinjavati

"Izvinite sto kasnim stvarno nije namjerno ,nece se ponovit"Govorila sam sto sam brze mogla, bez da sam disala
"Uredu je, cuo sam sta se desilo mozete ici posjetiti ptijatelja i onda dodite u kancelariju"Pricao je sa razumjevanjem, glas mu je bio umilan pa sam shvatila da nije ljut
"Uredu hvala vam jos jednom"

Nakon razgovora odmah sam otrcala u Nejcovu sobu, kada sam usla vidjela sam ga kako bezpomicno lezi. U meni se odjednom srvorilo milion emocija strah,tuga, ljutnja ali ni jedna nije bila jaka kao ljubav, gledala sam ono blijedo lice i osjetila suzu kako klizi niz obraze brzo sam je obrisala s lica i krenula prema vratima ali kad sam pošla da izadem zacula sam njegov glas iza sebe.

"Lexi"
...

❤️

Nadam se da vam se dio svida ako zelite ostavite svoje mišljenje u komentarima hvala puno❤️❤️

Nakon mnogo vremenaTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang