Nakon mnogo vremena

15.Dio

*MOJ  POV*

Prosla su vec tri dana kako lezim u bolnickom krevetu i danas napokon oldazilm, u medeuvremenu dolazili su mi Staysi,Ana,Nik,Jack i Nejc  rekli su mi da su mi prijatelji jos od ranija i prepricavali mi neka druzenja u nadi da cu ih se sjetit.Ne mogu da kazem da je meni svjejedno sjedit pored ljudi koji me toliko poznaju a ja im jedva znam i imena, sjecam se ja necega sjecam se svoje porodice, prijatelja iz svoje zemlje pa cak i da sam zavrsila fakultet za doktoricu  ali njih 5 ne kao da su obrisani dio mog sjecannja.Iz razmisljanja trze me doktror koji je urci imao otpusni list.

"Gospodice Lexi to je to mozete ici ovo je vas odpusni list i ako bude problema ili se necg sjetite bilo bi dobro da nam to javite"rekao je prijatno

"Ne brinite , ako se nesto desi javit cu vam"osmijehnula sam se i izasla a na hodniku su me docekli prijatelji .Ponudili su me kafom u nekom obliznjem kaficu ali odbila sam, zamolila sam da mi pokazu kucu u kojoj zivim i rekla da tamo mozemo popiti kafu .Naravno odma su pristali nisu zeljeli nista reci ali u ocima im se vidjelo da se nadaju da bilo sta sto je povezano s mojom prosloscu moze vreatiti moje sjecanje.

 *Kod kuce*

Stigli smo napravila sam kafu a zatim smo svi sjeli na kauc, bilo mi ja neugodno sjedit   u tisini pored meni obicnih stranaca pa sam odlucila prva zapocet neki razgovor

"I   da li ima nekih detalja o kojima mi niste pricali ili vam nisu pali na pamet"upitala sam s osmijehom 

"Pa ne u sustini ispricali smo ti sve sto je bilo vazno"Odgovorila  je Staysi

"A ti , ti mi nisi pricaao skoro nista o nasem prijateljstvu ili tome kako smo se upozanli"rukom sam pokazala na Nejca nakon cega je uslijedila kratka tisina , nije mi bilo jasno zasto ali svi su se samo medsusobno pogledali

"Nisam stigao od njih"osmjehnuo se pa nastavio" ne brini ispricat cu ti"

"Uredu"Kratko sam odgovorila 

"Ekipa mislim da je vrijeme da idemo, pustimo Lexi da se odmori"Rekao je Nik kao da mi je citao misli, bilo mi je neprijatno da ima kazem da idu ali zeljela sam da se odmorim i  procesuiram desvanja koja su mi se desila u proteklih nekoliko dana.Otisli  su a ja sam napravila sebi da jedem nakon bolnicke hrane prijalo bi mi nesto ukusnije.

Nakon pola sata zavrsila sam s jelom  te odlucila da pozovem mamu i da joj  nista ne kazem.Ne zelim da se brine sjecam nje , prorodice i djetinstva nema potrebe da zna za nesrecu.

*Poziv*

Ja:Hey mama kako si ?

Mama:Dobro sam zlato , a ti? zasto mi se nisi javljla dva tri dana ?zabrinula sam se a ni tvoji prijatelji nisu odogovarali na pozive.

Ja:Ma bili smo na nekom poslovnom izletu nisam imala vremena izvini.

Mama : Uredu zlato samo da si dobro. Znas cula sam da je i Nejc u Los Angelesu vec nekoliko dana.

Molilm kako misli nekoliko dana

Ja:Aha da da cula sam da je tu, nego mama izvini ali stvarno moram da idem"

Mama :Hajde zlato ,idem i ja imam nekih obaveza.

Prekinula sam poziv,ali i dalje me  je zanimlao kako to misli doselio prije nekoliko dana, zar ga ne poznajem vec 3 godine kako sam se doselila tu.Ne znam kako ali moram doci do odgovra, ko je taj tajanstveni Nejc? i kako ga znam? i sto je vaznije kako ga moja mama zna ako je tek doselio?

Nadam se da vam se dio svida, ako zelite ostavite svoje misljenje u komentarima puno  bi mi znacilo, Hvla!