Ležao je na nekoj tvrdoj podlozi. Od nje su ga boljela leđa i on, još sklopljenih umornih očiju, pokuša protrljati bolan dio, no ruke su mu bile toliko teške da ih nije mogao podići.
On pokuša podići glavu i čelom udari o dasku. Začuje se tupi udarac koji ga prene da otvori oči i promotri mjesto na kojem se nalazi.
A tada mu u grlu zastane dah.
Kutija u kojoj je ležao bila je mračna kao da ima zatvorene oči. On pruži ruke iznad glave i udari o svilenu oplatu, potom tim materijalom prođe do bokova. Prsti su mu glatko klizali, a oblik u kojem se nalazio podsjećao ga je na lijes.
Uži iznad glave, širi u razini ramena, pa uži pred nogama.
On se nekoliko puta zgrčeno zbaci u tom prostoru, tijelom želeći razderati svilu i potrgati kutiju. Najzad iscrpljen odustane.
U Sizifu se počne javljati takav bijes i takva nemoć da on ispusti krik od kojeg ga zabolješe prsa. Potom podigne ruke u kosu, povlačeći svoje pramenove. Mislio je da bi nanošenjem boli mogao probuditi svoj um, no jedino što je učinio bilo je da ga je glava počela žariti.
On se još nekoliko puta baci u kutiju, udarivši nogama u postranične strane, a rukama u kroz ponad glave pa osjeti još goru bol u kralježnici.
Sizif se strese, pred njegovim se očima ukaže soba. Ležao je na podu, sada gledajući u bijeli plafon i kutom oka u noćni ormarić. Pulsirala mu je glava, boljela su ga i leđa i noge i ruke, a tijelo mu je bilo toliko znojno da je potpuno natopilo njegovo donje rublje u kojem je spavao. On se pridigne i rukom prođe po madracu, pa ga makne s kreveta uvjerivši se koliko je mokar.
Bio je prestravljen.
Osjećaj koji ga je pratio u snu bio je jednak onome koji ga je pratio u onim noćima nakon što mu je preminuo otac, potom i u onim danima otkako se majka odselila.
Osjećaj nemoći, patnje i straha. Bijes.
Sizif prošeće do radija, upali Beethovena, pridigne mobitel do razine prsiju i onda kada ustanovi da mu je Mersault poslala poruku udari mobitelom o pod i otiđe skuhati kavu.
Ona mu sada ne treba, ta to je jasno. Kvari njegov plan, čini da ima noćne more i osjeti svoju samoću.
Ona mu sada ne treba.
Ali je jebeno želi imati.
---
volim ovog Sizifa, iako nisam sigurna koliko on voli mene! ;)
YOU ARE READING
Hrpa lišća
Short Story"Na koncu života, moraš sakupiti puno malih trenutaka na koje si ponosan!", reče, "Pogledaj ovu hrpu lišća koju smo stvorili nogama. Jesi ponosan na nju?" "Jesam!" "Eto, tako budi ponosan na život." - novela o muškarcu koji uči živjeti, a ne preživl...
