Hrpa lišća

ultimatum

Prostorija u koju su ulazili bila je svjetla i, iako nimalo zagušljiva, u Sizifu se nagomilala panika i on ostade bez zraka. On zavuče prste u ovratnik košulje, čisto kako bi se uvjerio da mu materijal košulje ne pritišće grkljan.

„Sizife.", Ravnatelj je krenuo rukom prema Čehovu, pa ju okrenuo Sizifu i time ih upoznao. „Ovo je redatelj Čehov, najsjajniji ruski."

Sizif pruži ruku i uz jedno drago mi je svi sjednu za stol.

„Gospodin Čehov bio je ovdje kad si prije koji dan radio na predstavi. Ostao je zadovoljan tvoj..."

Čehov ga prekine: „Oduševljen."

Ravnatelj kimne pa nastavi: „Oduševljen tvojim radom stoga je siguran da si ti onaj koji mora raditi i na njegovom Orašaru."

Čehov tada makne pogled s ravnatelja: „Ovaj mi je Orašar poput djeteta i nekako sam, čim sam tebe ugledao, znao da si ti taj pravi." Čehov ruski naglasak i tupi engleski zvučao je pomalo smiješno. Ali Sizifu nije bilo do smijeha.

„Nemoj misliti da je to komplicirano, već si radio na ovolikom projektu, sjećaš li se?"

Sizif ne odgovori.

„Jedina je mana što ćeš raditi na blagdane, no hej, takav nam je posao."

On se zagleda u Čehova, dok je ovaj piljio u njega poput onog u uvodnom dijelu u borbu na Divljem Zapadu. Taj uvod u borbu prekine zvonjava telefona pa se Rus uz isprike povuče iz prostorije.

„Kojeg vraga misliš da radiš?!", zagrmi Ravnateljev glas. Sizif se prene iz sanjarenja pa pogleda u ravnatelja na čijem su se vratu ocrtavale plave žile i čije su oči pokušavale usmrtiti radnika preko prostorije.

Sizif pročisti grlo. „Kako to mislite?"

„Vidi, Sizife.", Ravnatelj primi korijen nosa između palca i kažiprsta, nekoliko puta protrlja taj tvrdi dio stvarajući pritisak pa duboko udahne. „Prošlih nekoliko mjeseci nisi sav svoj i ja nisam siguran što se događa, ali nisam imao potrebu za radoznalošću jer si obavljao svoj posao perfektno kao i uvijek. Kakvo je ovo danas premišljanje? Gledaš u ovoga kao da ti govori o Hitlerovom uskrsnuću dok pred tebe sasipa sve moguće pohvale!" ponovno udahne pa izdahne. „Vidim da ti je teško donijeti odluku pa ću ti olakšati: ili prihvati ponudu ili napusti ustanovu."

Redatelj se vrati u prostoji spremajući mobitel u džep. „Još se jednom ispričavam. Nego, jesi li odlučio?"

Sizif osjeti Ravnateljeve zjenice kako u njegovom obrazu kopaju dvije rupe nalik onima od ugriza zmije.

„Bit će mi čast prihvatiti vašu ponudu."

Ravnatelj kimne na lice zadovoljnog Rusa i dok su njih dvojica napuštali prostoriju odlazeći na ručak, Sizif je predosjetio problem.

---

hvala na čitanju :)