– Jutro milo moje, jesi dobro? – unesem Janji drva iz šupe na trijem, pa unutra.
– Dobro sam Bakuta, slabo sam spavala, ali dobro.
– A, pseto naše, nedostaje li ti Kralj, lijepi moj čupavi stvor? Nedostaje li ti kao i ovoj maloj? – nasmiješim se nekako bez veze, uopće mi nije do osmijeha, dok Šarov procunja po kuhinji ne bi li što pregrizao usput. – Javi li se Mrcina? Kako je Verka, što kažu?
– Zvao je kasno sinoć, pa nije baš dobro. Na kisiku je za sada. Jaka upala pluća, kažu i temperatura.
– Kako je on?
– Nikako. Ne daju mu da je vidi, ni njemu ni ocu. Otac mu mora u izolaciju pa Tadej ne može s njim u kuću. U motelu je. Zašto se to moralo dogoditi sad u vrijeme praznika? Rođendan mu je, ne znam, teško mi je kada znam koliko je teško njemu.
– To je ljubav pile babino. Boluješ njegovu bol.
– Kako ljubav Bakana, ne može biti ljubav?!
– Itekako može. Nemoj se varati milo moje, vas je Amor oboje u dupe strelicom spucao i jebo mater nije mogao bolje pogoditi.
– Otkako je krenulo ovo sranje s tom bolesti, cijeli svijet je otišao k vragu. Stalno neke nesreće. I Miha je otišao, ostala sam sama, sada sam ovdje našla komadić sreće i odmah sam njemu baksuz navukla.
– Ma kakav si mu ti baksuz navukla, ne lupaj!? To nema veze s tobom. Ti si najbolje što se Kralju ikada moglo dogoditi. Bit će sve dobro, ne brini. Jaki su oni svi, sve će se riješiti.
– Nadam se. Idem sa Šarom prošetati malo uz rub šume neka se istrče. Možemo poslije popiti neki čaj ili kavu.
– Tu sam ja, nikud ne idem. Samo ti idi, malo se razbistri. – iziđem van sa hrpom krzna, on se rastrči po snijegu. Trčkaram i ja uz njega vidno nabundana.
Lijepo je ovdje i kad je tišina i kada si sam, ali s njim je daleko ljepše. Prevrtim ključ od kolibe u džepu, pa izvučem i dobro ga zatvorim da ne ispadne negdje. Kako priđemo šumi Šar zalaje pa se zaleti među drveće. Uzalud ga dozivam, on je nešto vidio i tome otrčao. Uplašim se samo da nije neka zvijer. Nakon par sekundi ugledam muškarca koji prilazi noseći neke komade drveta u rukama. Šar veselo trči pored njega. Poznaje ga očito inače ne bi bio tako pitom. Prilazi mi, ja ustuknem.
STAI LEGGENDO
U drvo urezano🔚
Storie breviDok moje ruke u drvetu stvaraju nešto čemu se ljudi dive, moja duša svakim novim delom koje stvorim malo po malo ide ka oporavku. Ovdje, u gorju život je jednostavan, miran, staromodan, obnavljajuć. A, meni je obnova itekako potrebna. Obnova duš...