Dok moje ruke u drvetu stvaraju nešto čemu se ljudi dive, moja duša svakim novim delom koje stvorim malo po malo ide ka oporavku. Ovdje, u gorju život je jednostavan, miran, staromodan, obnavljajuć. A, meni je obnova itekako potrebna. Obnova duš...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Jutro milo moje, jesi dobro? – unesem Janji drva iz šupe na trijem, pa unutra.
– Dobro sam Bakuta, slabo sam spavala, ali dobro.
– A, pseto naše, nedostaje li ti Kralj, lijepi moj čupavi stvor? Nedostaje li ti kao i ovoj maloj? – nasmiješim se nekako bez veze, uopće mi nije do osmijeha, dok Šarov procunja po kuhinji ne bi li što pregrizao usput. – Javi li se Mrcina? Kako je Verka, što kažu?
– Zvao je kasno sinoć, pa nije baš dobro. Na kisiku je za sada. Jaka upala pluća, kažu i temperatura.
– Kako je on?
– Nikako. Ne daju mu da je vidi, ni njemu ni ocu. Otac mu mora u izolaciju pa Tadej ne može s njim u kuću. U motelu je. Zašto se to moralo dogoditi sad u vrijeme praznika? Rođendan mu je, ne znam, teško mi je kada znam koliko je teško njemu.
– To je ljubav pile babino. Boluješ njegovu bol.
– Kako ljubav Bakana, ne može biti ljubav?!
– Itekako može. Nemoj se varati milo moje, vas je Amor oboje u dupe strelicom spucao i jebo mater nije mogao bolje pogoditi.
– Otkako je krenulo ovo sranje s tom bolesti, cijeli svijet je otišao k vragu. Stalno neke nesreće. I Miha je otišao, ostala sam sama, sada sam ovdje našla komadić sreće i odmah sam njemu baksuz navukla.
– Ma kakav si mu ti baksuz navukla, ne lupaj!? To nema veze s tobom. Ti si najbolje što se Kralju ikada moglo dogoditi. Bit će sve dobro, ne brini. Jaki su oni svi, sve će se riješiti.
– Nadam se. Idem sa Šarom prošetati malo uz rub šume neka se istrče. Možemo poslije popiti neki čaj ili kavu.
– Tu sam ja, nikud ne idem. Samo ti idi, malo se razbistri. – iziđem van sa hrpom krzna, on se rastrči po snijegu. Trčkaram i ja uz njega vidno nabundana.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Lijepo je ovdje i kad je tišina i kada si sam, ali s njim je daleko ljepše. Prevrtim ključ od kolibe u džepu, pa izvučem i dobro ga zatvorim da ne ispadne negdje. Kako priđemo šumi Šar zalaje pa se zaleti među drveće. Uzalud ga dozivam, on je nešto vidio i tome otrčao. Uplašim se samo da nije neka zvijer. Nakon par sekundi ugledam muškarca koji prilazi noseći neke komade drveta u rukama. Šar veselo trči pored njega. Poznaje ga očito inače ne bi bio tako pitom. Prilazi mi, ja ustuknem.
