Dok moje ruke u drvetu stvaraju nešto čemu se ljudi dive, moja duša svakim novim delom koje stvorim malo po malo ide ka oporavku. Ovdje, u gorju život je jednostavan, miran, staromodan, obnavljajuć. A, meni je obnova itekako potrebna. Obnova duš...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Stojim obučen u ono usrano papirnato odijelo maskiran toliko da mi se jedva oči vide i čekam da me doktor odvede k njoj. Odnio joj je mobitel i stvari, ja čekam da pritisnem njezin broj i pozovem je.
– Dođite sa mnom gospodine Kraljeviću – kaže pa me povede niz uzak hodnik. Stanem ispred stakla, pa kad je vidim onako prikopčanu na one cjevčice srce mi se stegne. Svučem onu masku s lica, na što doktor uvrne nosom. – Znate da ne smijete...
– Ako crknem, neka crknem doktore, jebi ga više – opsujem pa joj mahnem, stisnem mobitel i priđem staklu. Dlan mi je na njemu kao da je mogu dodirnuti, njen osmijeh je još jedan lijep poklon danas. Povuče prstom na zvučnik, čujem kako diše.
– Sine...
– Pa dobro Verkana što je ovo? Kakvo je ovo izležavanje i zajebancija?
– Sine, tako sam sretna što si tu. Osjećala sam se tako sama i ostavljena od cijelog svijeta. Ovo je grozno Tadej. Nije toliko grozna bolest koliko je grozno biti bez ikog svog.
– Ne bih te ja ostavio mama nizašto na svijetu. Čim je stari nazvao spakirao sam par gaća i došao. Ne daju da budem kući, pa sam u motelu, ali nije mi teško.
– Je l' otac dobro? Je li bolestan?
– Nije, dobro je. Ništa mu nije, ne brini. Sada konačno imaš mobitel pa ćete se čuti. Bitno da je tebi dobro, da si se povratila.
– Osjećala sam se jako loše Tadej, vrućica me ubila. Pluća me bole, kašalj je grozan – kaže pa se zakašlje.
– Žao mi je mama, zbilja jeste.
– Nemoj sine, ne možemo izbjeći virus iz zraka.
– Ovaj dobar doktor me uvukao unutra da te vidim jadnik riskira svoj posao, ima još dobrih ljudi stara – pogledam u doktora, on samo kimne. – Zato znam da ćeš biti dobro, da će se on pobrinuti za tebe. Jaka si ti majkana bit ćeš ok.
– A, ti mili moj? Hoćeš li ti biti dobro?
– Hoću, bit ću. Vjerovala ili ne moja se bol prepolovila, moja je duša mirnija, sve je dobro stara moja,
– Kada ćemo je upoznati? – pita pa se nasmije, a zatim opet zakašlje.
– Koga?
– Nju. Tu koja je moje dijete vratila u normalu. – nasmijem se i ja.
– Ubrzo. Za Božić možda, ako bude sve kako treba.
– Neću moći biti s tobom za rođendan mili. Teško mi je.
– Samo se ti oporavi i budi dobro, bit će rođendana još.
– Makar nećeš biti sam, ona će biti s tobom, zar ne?