9. poglavlje

7K 333 81
                                    


Masimo

Osećao sam se kao poslednje govno dok sam stajao ispred Meline, a ona me pitala za šta joj se tačno izvinjavam.
Stvarno, za šta sam joj se tačno izvinjavao?!
Pitam se, jer, jebote, ne znam ni sam!

Ja sam neko ko uvek zna šta želi, ali otkad je ona ušla u moj život više nisam siguran ni u šta.
Znam samo da ne želim da bude povređena i da me boli da je gledam takvu pogotovu ako ja imam neke veze sa tim.
Ona me menja, a ja ne želim da se promenim! Opet, nemam baš mnogo izbora, jer to je nešto što se dešava samo od sebe i ja nemam mnogo uticaja na to. Ne želim da se menjam ni zbog koga, a pogotovu ne zbog neke klinke koja još uvek veruje u bajke i koja je verovatno u nekom trenutku pomislila da bih ja mogao biti njen princ.

Ali ta me je klinka držala budnim čitave noći. Mislio sam na nju i na njeno savršeno mlado telo u mojim rukama. Nisam mogao da zaboravim njene usne i ono što sam osetio kada sam joj zavukao ruku ispod majice.
Ne umem da opišem način na koji mi je uzvraćala poljupce i znam da je u tom momentu bila spremna sve da mi da.

Mogao sam, ali nisam hteo to da iskoristim.
Međutim, to što je ona zapalila u meni neka druga je morala da ugasi. I onda je nastao problem.
Ne znam koji se kurac dešava sa mnom. Svesno sam otišao kod Marie. Trebao mi je seks. Trebalo mi je žena. Trebalo mi je žensko telo da mi pruži utočište i rasterećenje, ali mi je iz nekog razloga strašno zasmetala činjenica da će Melina saznati za to.
I saznala je.

Odakle su se stvorili ti obziri?!

Nemam odgovor! Sve ovo mi se dešava prvi put.
Zaspao sam negde pred zoru i odspavao jako malo, a Melina je bila moja prva misao čim sam otvorio oči. Nerviralo me je to!
Skuvao sam kafu i potpuno neplanirano počeo da spremam doručak. I dok sam to radio zapitao sam se kada sam poslednju put nekoj ženi spremao doručak.
Odgovor je bio kratak i jasan - nikad! Međutim, sada mi se taj gest činio kao savršena prilika za ne znam ni sam šta! Jednostavno sam osetio potrebu da to uradim. Valjda sam hteo da uradim nešto lepo za nju. Ona je kuvala i spremala svakog dana. Hteo sam da zna da cenim to.

I evo me opet! Saosećajni i milosrdni Masimo Salvatore!
U pičku materinu!

Iznerviran tresnuo sam kuhinjski ormarić nakon što sam iz njega izvadio tiganj, pa i njega tresnuo na ostrvo i tek tada sam shvatio koliko sve to odzvanja kroz jutarnju tišinu.
Ubrzo su se začula vrata Melinine sobe.
U kurac! Probudio sam je!

Pojavila se na kuhinjskim vratima čupave kose i sanjivih očiju u beloj spavaćici bez rukava.
Izgledala je tako meko,tako toplo i mirisno da mi se istog trenutka nešto uskomešalo nisko u stomaku. Poželeo sam da joj priđem da je zagrlim i omirišem, da zaronim lice u njenu kosu, a onda da je poljubim u vrat.
Zgrabio sam dršku tiganja kao da bi me to moglo sprečiti da ne uradim nešto od svega toga.
Spustila je pogled na moju šaku kojom sam stezao prokletu dršku. Podigao sam tiganj i zamahao njime kao budala.

- Nisam hteo da te probudim. Pravim doručak. Vrati se u krevet. Pozvaću te kad bude bilo gotovo. - rekao sam dok sam se trudio da je gledam isključivo u lice, ali, jebeš mi sve, bilo je preteško.

Setio sam se nje onog prvog jutra nakon venčanja. Setio sam se kako me je krisom posmatrala i koliko je bila pometena mojim telom. Sada sam i ja bio pometen njenim.

- Ti praviš doručak? - pitala je zbunjeno.
- Da. Pa, valjda je red da i ja jednom spremim nešto za tebe. - odgovorio sam i blentavo se osmehnuo.
- Idem da se obučem. - rekla je i nestala pre nego što sam stigao da kažem još nešto.

Pored toga što me je njen izgled pospane devojčice uzbudio, osetio sam strašno potišteno čim se okrenula i otišla. Shvatio sam da me više ne gleda onako kako me je gledala sve do juče. Hteo sam da me ponovo gleda tako.
Sebičan sam, znam.
Ne želim ništa sa njom, ali želim njenu žudnju. Želim da ona priželjkuje mene i sve moje kao što ja sve češće priželjkujem nju. Jer, budimo iskreni, nije da ja ne želim ništa sa njom. Lažem kad to kažem! Lažem kao pas, ali nastavljam da lažem iz nekog suludog inata koji ne teram nikom drugom nego sebi!

PRISILJEN (završena)Donde viven las historias. Descúbrelo ahora