" I'm sorry if I say, I need you."
But I don't care
I'm not scared of love.
'Cause when I'm not with you I'm weaker.
Is that so wrong ? That you make me strong ?
Writen by @ivastyles94
Cover by @ tea_story
Trailer by @joannah1245
Sva zadihana sjednem na klupu i pokušam smiriti svoje disanje. Ne mogu vjerovati da nisam čula budilicu i da sam zaspala. I sada moram čekati sljedeći bus, koji kreće za dva sata. A sada je pola 12. Ovo mi nije trebalo, ali jednostavno onaj mekani jastuk i udoban krevet su učinili svoje. Ali najveći problem je to što sam ja najveća spavalica na svijetu. Obožavam spavati. I zbog te mane, uvijek bi dobivala prodike od roditelja. Ni glasna buka me ne može probuditi.
Još nekoliko minuta sjedim na drvenoj klupi zelene boje, te zatim ustanem i krenem prema ulazu u kolodvor, jer ću inače izgorjeti na suncu, a i postalo mi je jako vruće. Sjednem na praznu stolicu, te uzmem iz svog sarenog ruksaka bocu vode, te otpijem par gutlja vode. Izvadim iz ruksaka mobitel te ga zatim otključam, te prije nego li upalim muziku i stavim slušalice u uši, slikam se. Posebno su naglašene moje svijetlo plave oči, plus šminka. Bez obzira što je vani vruće i što sam zakasnila na prvi bus, ja sam se i našminkala. Pomalo glupo, zar ne.
Oops! Questa immagine non segue le nostre linee guida sui contenuti. Per continuare la pubblicazione, provare a rimuoverlo o caricare un altro.
Postavim sliku na instagram i u opis slike stavim jednog nasmijanog smajlića. Naslonim se na zaslon stolice i uživam u pjesmi koja trenutno svira. U zatvorenom prostoru postaje jako zagušljivo, ni klima ne pomaže. Hvala bogu da sam obukla laganu odjeću u kojoj mi nije vruće i ne lijepi se za tijelo.
Oops! Questa immagine non segue le nostre linee guida sui contenuti. Per continuare la pubblicazione, provare a rimuoverlo o caricare un altro.
( .. )
Stojim u redu za ulazak u autobus. Stojim iza mladog para koji su tako slatki. Iz neba se vidi koliko se vole. Po njegovom ponašanju prema njoj, načinu kako joj drži ruku, rekla sam da ne želim trenutno vezu, ali nešto u meni se lomi. Želim i ja da me netko drži za ruku, da me voli iskreno. Ali oćito je da još nije vrijeme za novu ljubav.
Popnem se na prvu stepenicu te pogledam oko sebe i vidim nasmijana lica ljudi, malene djece kako uzbuđeno čekaju da uđu u autobus i krenu put mora. Baš kao i ja. Pokažem svoju kartu vozaču i nasmijem mu se, te kazem '' dobar dan ''. Na njegovom licu se pojavi maleni osmijeh te mi uzvrati istim '' dobar dan, te mi još kaže '' želim ti ugodan put ''. Ponekad je dobro biti kulturan i reći lijepu riječ.
