Strong ( Harry S. & Ashley B. ) / Pauzirana / Ureduje Se /

Part 7. ' Prvi zajednički razgovor '

So.... Nakon sam se udostojila napisati nešto i postaviti nastavak. 

Želim vam reći da zaboravite ono što sam prije pisala, jer se sve mijenja. Cijela priča će biti drugačija, i neki nastavci će biti potpuno novi. Neke ću cijele izbrisati.

...... novo, novo. Jer sam zaboravila sve stare misli i natuknice.  Pišem po novoj zamisli i novim idejama.

I da, sigurno ima gramatičkih greški, ali ispravit ću ih ja. 

  

VICTORIA P.O.V.

Zadnjih dvadeset minuta buljim u Harrya i šutim. Jednostavno od šoka sam izgubila dar govora. On jadan stoji kraj mene i čeka da bilo što kažem. Ali ne mogu si pomoći. Najradije bih skočila sa mjesta na kojem sjedim i počela skakati i vikati od sreće. Samo ta ideja ne bi bila dobra jer oko nas ima puno ljudi. Pročistim suho grlo te ponovno smirim svoje disanje, pogledam ga u njegove oči i napokon odgovorim na njegovo pitanje.

'' Oh, oprosti , zamislila sam se malo. Naravno da možeš sjesti ovdje kraj mene. '' – pomaknem svoj ruksak te on sjedne kraj mene, a njegov predivni miris je ušao u moj nos.

'' Hvala ti puno '' – uzvrati mi, te se nasmije. – iste sekunde se pojave one dvije rupice na obrazima.

'' Imaš li dovoljno mjesta za sjediti '' – upitam ga tihim glasom.

Što sam ga to pitala ? Imaš li dovoljno mjesta za sjediti ? – od svih mogučih riječi ja ga pitam gluposti. – u mislima se udaram po glavi.

'' Imam, ne brini. '' odgovori

'' Joj, oprosti, zaboravio sam se predstaviti, ja sam Harry Styles. – pruži mi svoju ruku i slatko se nasmije. - '' Drago mi je, ja sam Victoria Sayer'' – spustim svoju ruku u njegovu i stisnem ju malo.

'' Imaš jako lijepo ime '' – progovori on, nakon par minuta šutnje.

Podignem svoj pogled prema njemu, te kroz mene prođe nekakva struja. Moje oči se rašire od njegovih riječi, trenutno su moje misli svugdje. Lete oko mene, i ne žele mi se vratiti. Upravo mi je poznati Harry rekao da imam lijepo ime. I sama znam, da to ništa ne znaći, ali svaka cura bi se ovako osjećala. Mislim meni je svetinja, samo to što je sjeo kraj mene.

'' Molim? '' – nekako otresito kažem zadnju riječ. Harry zanijemi i gleda u mene, te okrene glavu prema moru. Par minuta tako gleda, a onda se okrene prema meni, i gleda me.

'' Oprosti''. Nisam smio to reći. Ne znam što mi je bilo. Tek se znamo 30 minuta i ja sam počeo govoriti gluposti.'' – pogledam ga, te krenem reći nešto na ovu njegovu izjavu, ali me on zaustavi.

'' Ovo je trebao biti kompliment, ali ispalo je totalno drugačije. '' - njegovi obrazi poprime crvenu boju.

'' Oprosti ti meni Harry. Ja sam kriva, nisam trebala ovako reagirati. '' nasmijem se na kratko, te vratim svoje usne u normalan položaj te nastavim pričati. Ajde ovako, zaboravit ćemo ovu situaciju i nastaviti razgovarati kao da se ništa nije desilo. ''

Pogleda me, te se njegove usne izviju u maleni osmijeh. Crvenilo polako nestaje sa njegovih obraza, te klimne glavom.

( .. )

Smijem se Harryu koji se nalazi na podu. Da na podu. Nemoj te me pitati kako je završio tu. Pa recimo da je bio neoprezan i nije gledao kuda hoda, pa se zabušio u kameni stup, o kojeg se veže konopac od broda. Ima sreću što su svi putnici otišli, tako da smo samo nas dvoje na mulu na otoku Vrgadi.

Nakon one scene, nastavili smo razgovor koji je trajao do kraja puta. Moram priznati da smo se oboje opustili i saznali neke stvari o sebi. Čak sam mu pomogla kada je došao do nas čovjek koji naplaćuje karte. Harry nije razumio baš cijenu, i njegov naglasak, pa sam nam ja platila karte, jer već poznajem tog gospodina i znam kako sve ide. Polako hodamo ulicom otoka Vrgade,i divimo se okolini. Mislim Harry više od mene, jer ja sam već mnogo puta bila ovdje i znam sve na pamet.

Cijelo vrijeme mu pričam o otoku i objašnjavam gdje se što nalazi. Inače nema se baš puno pričati o otoku Vrgadi. Dobro ima, neću sad tu lagati. Osjetim da me Harry udara u rame, te se ja krenem prema njemu. Kada sam vidjela što radi, pukla sam se smijati. Iz mora je uzeo morsku travu i stavio na nos i sad tu glumi starog gospodina.

'' Harry, što radiš sa tom travom na svom licu ? ''- začuđeno gledam prema njemu i stavim svoju ruku na desni bok.

'' Igram se sa travom.'' - lupim ga po glavi, i iz mojih usana izađe glasan krik, a zatim i glasan smijeh.

HARRY P.O.V

Nisam ni sanjao da ću u tom trenutku kad sam sjeo kraj nje doživiti veliku toplinu u svom srcu. Njezina spontanost, njezina zbunjenost. Rijetki su takvi koji ti pomognu na prvu i koji te ne gnjave svojim pitanjima. Iznenadio sam se kada nije ni vikala, ni skakala, ništa. Ili nije znala tko sam, ili jednostavno me nije htjela uznemiravati. U ovih nekoliko sati, totalno sam se smirio i složio se sa Victoriom. Ne mogu reći da će mo biti dobri prijatelji, ili nešto, jer to nije moguće. Za to se treba dobro upoznati. Ali u njoj sam osjetio dobru dušu, dobru stranu ljudskosti.

Mislim, toliko je dobra da je platila kartu za mene. Tokom puta sam doznao da je ona već bila ovdje i da sve dobro pozna i razumije njihovu tradiciju, njihov način života i da ide kod svoje kume. Cijelo vrijeme smo se smijali i pričali gluposti. I još sam ja napravio takvu sramotu. Umjesto da gledam kuda hodam jer sam gledao u nju, zabio sam se u kameni stup. Ta bol, koja je prošla mojim tjelom, zazvala je tisuću trnaca da prođu mojim tijelom. Ustao sam sa poda i krenuo hodati, nisam joj htio reći da me boli malo, nego sam se nasmijao i preživio udarac i sakrio bol sa svog lica.

Gledao sam u more oko nas i uzeo list morske trave i stavio na nos i krenuo izvoditi gluposti. A Victoria se počela smijati. Volim vidjeti nasmijane i sretne ljude. Takva je i ona. Njen osmijeh je tako iskren i predivan. Nastavili smo hodati i nakon par minuta našli smo se pred njenom kućom u kojoj će biti. Kod njene kume, tj, kuća je u njihovom vlasništvu.

Krenem se pozdraviti sa njom, kad me prekine u tom naumu '' Čekaj Harry '' – Rekao si da još nemaš smiještaj, jer tako ''.

'' Da, ali snaći ću se '' odgovorim joj i namignem joj.

'' Ne''. – brzo bubne

'' Slušaj me, teško ćeš ovdje naći smještaj, jer su apartmani zauzeti, a rijetko su i kuće slobodne. Jer neki mještani ne žele primati goste, zato .. '' '' Boravit ćeš kod moje kume ''. – na njenom licu je veliki osmijeh, a meni zastane dah i gledam u njene oči i ostanem šokiran njezinim riječima.

  '' Kako to misliš ''.  

  '' Pa pitati ću svoju kumu da te primi i budeš sa nama cijelo vrijeme ''.  

  ( .. )