Anđeli i demoni

15. poglavlje - drugi dio

Ryan.

Zurila sam. To je bilo sve što sam mogla. Zurila sam u Ryana. Predivnog Ryana. Ali to nije ono o čemu sam razmišljala. Već u poziciji u kojoj sam se nalazila. Erik je bio iznad mene dok sam ja praktički ležala na šljunku, koji mi se zabadao u dlanove. I ja sam ga molila. MOLILA! Dopustite mi da objasnim. Ova budala koja je u ovo trenutku izmjenjivala smrtne poglede s Ryanom je stala ispred mene i nije se htio maknuti iako sam ga lijepo zamolila. Mogu zamisliti kako je to izgledalo s Ryanova stajališta koji me je vidio na podu s Erikom iznad mene dok ga molim. Mislim da možete shavtiti što sam ga molim.

>>Ryan,<<rekla sam što je zakupilo njegovu pozornost.

>>Eva što...što radiš?,<<upitao je tako poznatim glasom da nisam mogla vjerovati da je predivni dječak ispred mene Ryan.

>>I to s njim,<<rekao je glasom punim gađenjem. Erik je frknuo.

>>Velike riječi za tako malu osobu,<< rekao je Erik osmjehivajući se.

>>Ti jedan...<<

>>Ryan!,<<rekla sam i odgurnula Erika. Nije se niti pomaknuo.

>>Erik makni se,<<rekla sam gledajući u njegove tamne oči značajno. Nije se niti pomaknuo.

>>Erik,<<počela sam kad je uzdahnuo i pomaknuo se.

>>Braniš ga?,<<upitao je Ryan iznenada. Kad sam napokon stajala na vlastitim nogama okrenula sam se i krenula prema njemu. Ostala sam na mjestu. Okrenula sam se prema Eriku koji me je držao čvrsto na mjestu.

>>Ostaješ tu,<<to nije bilo pitanje, ali naravno ja sam morala odgovoriti.

>>Ja ne primam naredbe od tebe,<<rekla sam i povukla svoju ruku od njegova stiska. Uzdahnuo je i pustio moju ruku.

>>Eva...,<<počeo je kad se nagli bljesak žarke svjetosti prolomio nebom. U roku od pet sekundi bili smo okruženi. Na Erikovoj strani su bili ljudi koje nikad nisam vidjela, u mnoštu sam mogla vidjeti Kay i Lucy. Vjerojatno demoni, pomislila sam. Predpostavila sam da su na Rayanovoj strani anđeli , ali nisam mogla biti sigurna. Ljudi koji su ga okruživali su bili nevjerojatno lijepi, nestvarni. Potpuno suprotni od demona kojima su oči većinom bile tamne. Bilo je nemoguće da ne zurite. Nečija ruka me je povukla u gomilu kad je izbio pakao. Munje su sjevale kao i povici. U mnoštvu sam vidjela srebrne bičeve kako bljeskaju. Ne znajuči što dalje odrčala sam prema uzburkanim dokovima. Sve je bilo tamno i mirisalo po soli. Mogla sam čuti valove kako udaraju jedni o druge. Uzdahnula sam i vrisnula kad sam osjetila nečiju hladnu ruku oko svoga zapešća. Pokušala sam otrgnuti ruku ali bila sam preslaba. 

"Pobogu Eva, smiri se",rekao je poznati glas.

"Ryan što to radiš?",upitala sam i prestala se koprcati u njegovim rukama.

"Moramo ići",rekao je i počeo me odvlačiti. Ustuknula sam. 

"Kamo?",upitala sam dok je pokušao natjerati da krenem. Ako nisi Erik čisto sumnjam da će uspijeti. 

"Kući",rekao je prije nego što me progutao mrak.

***

Zastenjala sam od boli koja je prostrijelila kroz moju glavu. Otvorila sam oči i prosiktala zbog jake svijetlosti koja je dolazila kroz ogroman stakleni prozor. Promotrila sam oko sebe. Nisam znala gdje sam. Soba u kojoj sam se nalazila bila je potpuno bijela sa tamnim podom. Sjedila sam u ogromnom bračnom krevetu sa baldahinom. Ustala sam na što mi se cijela soba zavrtjela. Uhvatila sam nešto u pokušaju da ostanem na nogama. Kad sam uspijela ustati bez potencijalonog padanja krenula sam u istraživanje sobe. Pokušala sam se sjetiti što se dogodilo kada su mi pred očima počeli bljeskati događaji od sinoć. Provirila sam kroz prozor na pogled od kojeg mi je zastao dah. Sve je bilo puno drveća i raznoraznih biljaka u cvatu. Bilo je prekrasno. 

"Očaravajuće zar ne?",odskočila sam od prozor što sam prije mogla čvrsto se držeći za prsa u kojima mi je srce prijetilo da će iskočiti. Okrenula sam se prema srednjovječnoj ženi sa predivnom svilenkastom plavom kosom koja joj se spuštala do polovice leđa. Bila je odjevena u usku tamno zelenu haljinu koja joj je dosezala do ispod koljena i savršeno dogovarala boji njezinih očiju. 

"Preplašili ste me",priznala sam na što se nasmiješila.

"Žao mi je",rekla je na što sam odmahnula glavom.

"Sve je uredu samo nisam znala da ste tamo",rekla sam zureči u nju. Bila je predivna.

"Kako si",upitala je i sjela na krevet. Naslonila sam se na prozor.

"Dobro",rekla sam osvrčući se po sobi. Sve je bilo brlo lijepo posloženo. Veliki zeleni tepih koji je pasao uz zavijese i predivni bijeli namještaj čistih linija. 

"Gdje sam ja to?", upitala sam nadajući se saznati što radim ovdje.

"Kod kuće",jednostavno je rekla. Ustala je s kreveta i krenula prema velikom dvokrilnom ormaru. Izvukla je predivnu bijelu ljetnu haljinicu s cvjetnim uzorkom zajedno sa ružičastim cipelicama. 

"Presvuci se i siđi dolje Rosie će ti pokazati gdje",kad je to rekla u sobu je ušla visoka žena smeđe ravne kose odjenuta u ljubičastu majicu od kašmira i usku suknju do koljena. 

"Bok Eva",rekla je i osmijehnula se. Uhvatila sam se uzvračajući. Nisam se željela odjenuti. Tko zna gdje sam. I gdje je kvragu Ryan? Rosie me je otjerala prema vratima koja su se ispostavila da su vodila u predivnu kupaonicu. Brzo sam se skinula i navukla ljetnu haljinicu i cipelice. Savršeno je pristajala. Bila je uža na prsima i slobodno lepršala oko mojih golih nogu. Izašla sam van zalupivši vratim. Rosie je podignula pogled i nasmiješila se zadovoljna mojim izgledom.

"Predivna si".rekla je i posjela na stolicu. Počela je prematat moju tamnu kosu i isplela opuštenu pletnicu sa strane sa par puštenih pramenova. 

"Savršeno",rekla je zureči u moj odraz u ogledalu. Osmijehnula sam se.

"Rosie š-što se događa?",upitala sam na što se nasmijala.

"Oh pa ti neznaš. Zar ti Miriam ništa nije rekla",odmahnula sam glavom na što se namrštila.

"Tvoj otac te želi upoznati."

Znam, znam dva i pol mjeseca nisaam obajvljivala. Otkrit ću vam tajnu. Pišem NOVE priče koje nisu na hrvatskom i zabavljam se kao nikad prije. Lakše mi je pisati na engleskom i jednostavno uživam i dalje ću nastavljati pisati AID i češće objavljivati. 

Prekrasni ste svi vi moji čitatelji!!!!

YOU KNOW WHAT TO DO! <3333333