9. poglavlje

212 22 0
                                    

On se šali. On se samo šali sa mnom da može vidjeti moju reakciju, s druge strane Lau je postala nešto što nisam uopće znala da postoji osim možda u filmovima sa svjetlucajućim vampirima ili čim već.

Nisam znala što da napravim svega što se sjećam kad sam pala u nesvijest je to da su se mamine oči raširile te sam utonula u crnilo.

Glava me je rasturala. Imala sam osjećaj kao da me je netko pošteno namlatio. Počela sam mahnito treptati ne bi li suzbila mutnilo u kutovima očiju.

Postepeno se sve razbistrilo ostavljajući me u nepoznatoj prostoriji. Podignula sam gornji dio svog tijela za što mi je bila potrebna vječnost.

Zastenjala sam kad mi je tijelom prošao val boli. Nalazila sam se na bračnom krevetu sa bijelim baldahinom, cijela soba je bila u bijelom osim prednjeg zida koji je bio prošaran zelenim listićima. Na lijevoj strani kreveta se nalazio bijeli ormar sa kliznim vratima, ali je i tako odavao dojmom starosti.

Obožavala sam stare predmete bili su mi neopisivo lijepi. Da se vratimo na sobu. Namještaje je bio bijel i besprijekoran. Na pisaćem stolu koji je gledao na predivno uređen vrt se nalazio laptop. Tko bi rekao? Pokušala sam ustati kad je kroz vrata projurila moja mama sva usplahirena.

„Š-što se dogodilo?" Promucala sam. Posljednji put kad sam postavila to pitanje završila sam u dvorcu punom luđaka.

„Oh, dušo dobro si. Zabrinula sam se kad si se onesvijestila vjerojatno zbog puta sigurna sam da je bilo iscrpljujućeg," sjela je na krevet pokraj mene mazeći mi kosu.

„O imam ja dobar razlog zašto sam se onesvijestila,<<rekla sam ciljajući je pogledom.

„Kad si mi namjeravala reći da u ovom prokletom svijetu postoje anđeli i demoni ili što god da jesnu?"

„Pazi na jezik mlada damo ja sam i dalje tvoja majka i mogu te kazniti zbog takvog ponašajna",rekla je zaprijetivši mi prstom. Podignula sam obrvu gledajući je. Stvarno to je bilo teško za povjerovati nikad me nije kažnjavala, smislim, mene bi svatko poželi za kći, pomislila sam, bila sam predobar. Razmišljajući sam počela odmahivati glavom ne shvativši da nešto priča.

„Oprosti, što?"

„Slušaš li me ti uopće?" Upitala je pomalo razdragana.

„Oprosti samo sam se zamislila onda hoćeš li mi objasniti koji je var-„ počela sam ugrizavši se za jezik. Nisam sigurna da 'koji vrag' mogu koristiti u svakodnevnim rečenicama.

„U redu je možeš to koristiti u svakodnevnim rečenicama," rekla je. Blijedo sam je pogledala. Jel' to ona-? Nije, ali je.

„Da ja čitam smisli, što misliš kako znam kad mi lažeš?" Rekla je smješkajući se.

„Pardon, ali ja ti nikad ne lažem," rekla sam.

„Samo se ti uvjeravaj u to."

Uostalom ovdje se ne radi o meni" istaknula sam zadovoljno se smiješeći.

„Nema se tu ništa za reći,"rekla je tužnim glasom, uzdahnuvšiM obgrlila me rukom i privukla u sigurnost naručja kakvog samo mame imaju.

"Možda bi bilo dobro da mi kažeš što sam ili tko sam?" Predložila sam.

„Ispričat ću ti priču, ali bez pitanja o tvom ocu, nisam još spreman za to", rekla je ozbiljno. Kimnula sam. Jednom rukom me je gladila po kosi što je uvijek radila kad sam bila zabrinuta. Duboko je uzdahnula prije nego što je počela.

„Bila sam mlada i trebala sam postati čuvar ali onda se dogodila nesreća tako su rekli. Moji roditelji su poginuli zajedno s ostalim članovima obitelji. Nisam im vjerovala nisam htjela vjerovati.

Jedne noći više nisam mogla trpjeti tu agoniju punu boli, pobjegla sam. Nisam imala gdje pobjeći stoga sam lutala po svijetu kao kakav beskućnik, kupila sam stan i odlučila školovati se. A onda sam upoznala tvog oca. Na početku nisam niti znala da je on anđeo i da je na redu da preuzme nasljedstvo.

Zaljubili smo se i ubrzo sam saznala da sam trudna. Tvoj otac me je držao kao kap vode na dlanu. Uvijek se brinuo o svemu nije mi dao da ustajem iz kreveta. Tad smo saznali tajnu o sebi, ali voljela sam tvog oca više od svega. Nije nam bilo bitno, a još sam bila i trudna...", uzdahnula je dok su joj se oči punile suzama. Htjela sam joj reći da je sve u redu da ne mora dalje, ali htjela sam saznati istinu o sebi.

„...morali smo to tajiti jer smo vrlo dobro znali što bi nam učinili. Ne bi mogla podnijeti da učine nešto nažao tvom ocu," rekla je poljubivši me u čelo.

„A onda si ti došla na svijet. Bila si tako mala sa tim svojim pametnim okicama koje su me gledale kao da točno znaš o čemu razmišljam", čeznutljivo se osmjehnula.

„Onda su saznali. Tvoj otac mi je rekao da bježim. Nisam ga htjela ostaviti,ali nisam mogla dopustiti da ti se nešto dogodi. Stoga sam nestala. Promjenila sam ime, obojila kosu zamela svaki trag.

Znala sam da će me kad tad pronaći samo nisam znala da će se to dogoditi tako brzo. O ljubavi htjela sam ti reći milijun puta, ali jednostavno samo spominjanje na to mi dovodi užasne uspomene," rekla je kad joj je suza kliznula niz savršen obraz.

„Vjerujem da si otkrila što si?" Odmahnula sam glavom.

„Samo sam jako zbunjena," promumljala sam na što je ona nježno je kimnula glavom.

„Pa zapravo nitko ne zna. Nisam ti lagala imaš tatine oči...u sebi imaš krvi demona i anđela. Nitko ne zna kakve moći imaš i kakva će ti se krila razviti," zinula sam u čudu. Krila? Moći?

Kad je mama primijetila izraz na mom licu nasmijala se.

„Da, sve će to doći s vremenom."

„Još mi nisi rekla kako si dospjela ovdje."

„Ja živim ovdje, a Luca je moj zaručnik."

„Zaručnik? Mama pokušavaš li ti mene natjerati da se ponovno onesvijestim? Kad si mi to mislila spomenuti?" Onako usput 'Srce mama se udaje.'

„Ček, ček ti se ne šališ. Ali...k-kako?"

„Mila, to bi se dogodilo prije ili kasnije," rekla je kao da razgovaramo o božićnom poklonu. A onda mi je sinulo da nije Erik- o blagi bože samo ne to.

„Erik nije..."

„O ne!" Shvatila je da je to malo prebrzo ispalila.

„Mislim dobro je on dijete, ali ne. Previše je...,"rekla je tražeći pravu riječ.

„Naporan, bezobrazan...,"počela sam nabrajati sve Erikove prekrasne osobine. Mama je prasnula u smijeh.

„Prestani moraš se lijepo ponašati,"pokušala je zvučati ozbiljno,ali nije joj uspijevalo.

„Samo mi je drago da si u redu,"priznala sam. Mama me je zagrlila. Zagnjurila sam svoje lice u maminu meku košulju dok su se dugo očekivane suze slijevale niz moje obraza.

„Volim te,"šapnula sam jedva čujno.

„I ja tebe,"odgovorila je mama.

xxx

Anđeli i demoniWhere stories live. Discover now