Anđeli i demoni

7. poglavlje - nastavak

Nakon sat vremena već sam naviknula ignorirati Erika i Jaya koji su cijelo vrijeme dok smo čekali Laurie i Colltona mljeli sto na sat o vitalnim organima neke Sashe ili Morgane. A ja sam mislila da su žene najveće tračerice, ali sam se, očito, prevarila. Najednom su se vrata na suvozačkoj strani otvorila.

„Miči dupe s mog sjedala,"rekao je Collton piljeći u Jaya.

„Žalim zgodni, ali ja sam ovdje prvi pa se gubi iza,"rekao je Jay palcem pokazavši na stražnja sjedala. Nisam ih uopće primjećivala jer sam se zapiljila kroz prozor u tamu. Kako to da nas ljudi nisu primIjetili. Bilo mi je čudno kad su me privezali za lisicama, a nitko od prolaznika nije ni pogledao na mene dvaput dok su me vukli. Još jedan neriješen misterij, pomislila sam i shvatila da se već vozimo, bacila sam pogled na sta, 10 minuta.

A primijetila sam i to da se s Colltonove desne strane sklupčala Lau koja je bila pomalo blijeda, ali sam pokušala ne buljiti i razmišljati o tome što se dogodilo mojoj najboljoj prijateljici. Bacila sam pogled na ostale u autu. Erik je vozio jednom rukom, a u drugoj je držao cigaretu, hvala bogu otvorio je prozor, Jay je zamišljeno vrtio bodež u rukama, a Collton je prčkao po svom mobitelu.

Razmatrala sam svoj plan za bijeg, ali sam ga brzo odbacila. Što ću napravitiM, zveknuti jednog od njih i drugi će skočiti na mene dok ću bespomoćno pokušavati otvoriti zaključana vrata. O da to će uspjeti, pomislila sam sarkastično. U jednom trenutku sam razmišljala o bijegu, a drugom sam počela hvatati zrak kao luda. Pluća su mi gorjela pokušala sam udahnuti, ali su me još jače zapekla. Zamaglilo mi se pred očima i shvatila sam da mi vruće suze kližu niz obraze. Svaki uzdah je bio kao da sam gutala staklo, užasno je boljelo, a vid mi je postao suzan.

„Što joj je?" Upitao je Collton. Erik je zaustavio auto i izašao van. Otvorio je moja vrata u trenutku kad je Jay došao. Obojica su imali zabrinut pogled. Sigurna sam da bi se osjećali krivo kad ne bi izvršili zadatak, pomislila sam. Glupani. Vidjela sam kako ima se usta pomiču, ali jedino što sam čula je bilo pozadinsko mrmljanje kad sam začula poznati glas koji je podrhtavao.

„Astma! Ima astmu!" Vikala je Lau. Osjetila sam da me nešto hladno prima za ruku i isprepliće prste s mojima. Bila je to Lau iako je bila mutna mogla sam bez problema prepoznati njene plave kovrče.

„Nije astma,"promrmljao je Erik,"stavi glavu među koljena."

U ovom sam trenutku bila voljna učiniti bilo što. Kad sam ga poslušala počeo mi je gurati leđa prema dolje. Kao da je nešto puknulo i napokon sam mogla doći do trčaka svježeg zraka, iako bolnog mogla sam ponovno disati.

Duboko sam uzdahnula dok mi je svježi zrak rezao pluća. Trebalo mi je neko vrijeme da se smirim. Stisak na mojoj ruci nije popustio. Kroz zavjesu svoje kose pogledala sam Lau koja je gotovo sjedila Colltonu u krilu koliko mi se približila. Kad sam se smirila privukla me je u čvrsti zagrljaj od kojeg mi je zapucketala kralježnica.

„Dobro si,"promrmljala je u moju kosu. Za to su vrijeme Jay i Collton vodili su ,izgledalo je, kao ozbiljan razgovor dok im je Erik bio okrenut leđima. Nisam mu mogla vidjeti izraz lica, izgledao je zamišljeno. U tom sam trenu shvatila jednu stvara: vrata su bila otvorena i nitko mi nije priječio put. Odmaknula sam se od Lau nasmiješivši se. Ugrizla sam se za usnu. Baš kad sam odlučila da ću trčati kao luda Erik se okrenuo i susreo moj pogled. Osmjehnuo se poput lisca.

„Hajde." Zabezeknuto sam ga pogledala. Nisam bila toliko naivna da uistinu povjerujem da će me samo tako pustiti. Barem bi trebala pokušati.

„Pa ne bojiš se valjda?" Upitao je ogavno se cereći. Ali moram priznati i sa tim luđačkim pogledom bio je neodoljiv.

Luda ili ne moram pokušati. Jay i Collton su se okrenuli prema meni. Kutovi usana su im se podignuli . Pažljivo sam iskoračila iz auta. Malo mi se zavrtjelo.

Bacila sam pogled na cestu koja je bila pusta. Plus nisam imala blagog pojma gdje se nalazim. Odlučila sam trčati glavom bez obzira pa što bude. Šmugnula sam na drugu stranu auta. Erik me je pogledao podignutih obrva. Prišao je drugoj strani auta. Jay mu je prišao s lijeve strane, a Collton s desne. Podignula sam obrvu.

„Nisi rekla da te moram hvatati sam iako bi mi to bilo puno zabavnije," pogledala sam kroz prozor u Lau. Smiješila se. Ona se smiješila, a ja tu spašavam živu glavu. Uzdahnula sam. Što imam za izgubiti osim svog ponosa.

„Što ako me ne uhvatite?"

Sva trojica su prasnula u smijeh.

„Nemojmo ići tako dalekog", urekao je podrugljivog.

Pogledala sam ga suženih očiju. Jay i Collton su krenuli svako s jedne strane auta. Počela sam hodati unatraške dok se nisam dokopala ceste, počela sam trčati kao luda. Čula sam Erikov podrugljiv smijeh.

„Nemoj se umoriti. Neće biti zabavno ako se usporiš. Želim se uigrati."

O sranje. Pitam se što mu ta riječ znači ako im biti ljubazni znači staviti me u lisnice.

Ubrzala sam ako je to ikako bilo moguće. U daljini sam čula korake koji su se svake nanosekunde približavali. Potisnula sam poriv za plakanjem i stisnula zube. Budi muško ,pomislila sam zabavljena pomisli da sam muško. Sigurno ne bi plakala već bi se suočila sa mega kretenima. Ali ja sam cura pa to ne dolazi u obzir. Uostalom slomit ću si nokat.

Tu sam prasnula u smijeh koji je graničio na rubu histerije. Da sagledamo činjenice. Vjerojatno sam poludjela, prijateljica mi je postala krvopija bez srca, naganjaju me neki luđaci i kao šlag na torti u jednog sam čak zatreskana.