Anđeli i demoni

4. poglavlje

Bilo je 00:30 ,a ja sam se još pokušavala smiriti. Vozikala sam se uokolo i na kraju parkirala auto na parkiralištu Wallmarta blizu obale. Razmišljala sam o svemu što se dogodilo. Najviše o onom što je zgodni napadač rekao o mojoj majci.

I dalje ne shvaćam kakve veze moja mama imam s navodnim anđelima i demonima. Pobogu koliko on godina ima 4 da priča takve gluposti. Samo što mu je glas bio lišen svih emocija kad je o tome govorio. Dobro, kad je to spomenuo.

Kad sam napokon zaspala sanjala sam svoju kuću. Sva je mirisala po maminim kolačićima od čokolade. Hodala sam hodnikom do kuhinje i ugledala mamu u svojoj cvjetnoj pregači zamrljana brašnom. Do nje je došla malena djevojčica sa velikim plavim očima i repićem.

Ja.

Vidjela sam majčin široki osmjeh i nježne riječi koje bi mi uputila kada bi mi krivo ispao oblika kolačića pa sam se ljutila. Nikada ne shvatimo koliko nam jedna osoba znači dok je ne izgubimo. Sada to doista shvaćam. Volim ja svoju mamu najviše na svijetu, ali zapravo nisam shvaćala da sam imala sve dok je bila sa mnom. Znam da ona nije htjela da dođem kući, ali nema šanse da ću je ostaviti na milost i nemilost onih luđaka. Tko zna koliko njih uopće ima, zapitala sam se i nastavila sanjati svoju mamicu.

***

„Hej, ljepotice,"bila je to grupa srednjoškolaca koji su me upravo probudili „želiš se malo družiti s nama?" Rekao je sladuškavi plavetan. U drugim okolnostima bi i pristala, ali sad. Ne bih rekla.

Zabljesnula sam ih svojim najljepšima 'moraš me voljeti' osmijehom i rekla: „Ne hvala. Možda drugi put."

Izgledali su kao da sam im upravo pokazala grudi. Kad su napokon otišli podignula sam se sa sjedala i zastenjala. Zaspala sam u autu i to se nije dobro odrazilo na moja leđa. Glasno su negodovala.

Pogledala sam u retrovizor i vidjela da mi je kosa stršala a sve strane, ali moram priznati dobro sam izgledala.

Dohvatila sam gumicu za kosu i zavezala visoki rep. Skinula sam debelu vestu i ostala u bijeloj majici bez rukava. Bilo je pakleno vruće. Izišla sam iz auta i uputila se u Wallmart . Kad sam ušla zapuhnuo me ugodan vjetar klimatiziranog prostora. Uzela sam bočicu Coca Cole i neki sendvič od puretine koji je čak izgledao primamljivo. U autu sam odmah slistila cijelu bočicu gaziranog pića. Kad sam probala sendvič doista je imao okus kartona , bacila sam ga u smeće. Vrijeme je da se najedem nečeg normalnoga, pomislila sam i krenula prema Mc Donaldsu. Na kraju sam završila u parku jedući Big Mac. Zdrava hrana.

Kad sam projela, pješice sam se zaputila u gradsku knjižnicu. Obožavala sam knjižnice od kad me je mama sa osam godina prvi put dovela. Sviđao mi se ustajali miris knjiga i sve one silne police. Tu sam uvijek dolazila kada sam učila za testove ili kada sam se posvađala s mamom. Umirio me je poznati miris i tišina knjižnice kad sam se zavukla u najudaljeniji kutak. U rukama sam teglila tri knjige veličine školske torbe. Sve što sam mogla naći o anđelima i demonima. Otvorila sam prvu raspadajuću knjigu kojoj sam jedva razaznala naslov od izlizanosti. Pažljivo sam okrenula na prvu stranicu:

Anđeo,mn. Anđeli (grč." Poslanik", „vjesnik" ) je naziv za vječna bića prisutna u mnogim religijama, čija je dužnost da služe Bogu ili bogovima. Anđeli su vrlo važni u tri abrahamske religije.

Pa od toga sam puno saznala. Pomislila sam dok sam okretala stranice. Nisam pronašla ništa što bi bar malo povezalo moju mamu sa anđelima. Vrijeme je da prijeđem na demone. Uzela sam zadnju knjigu i pažljivo je otvorila . Knjiga je bila na raspadanju. Doslovno. Na prvoj stranici je bio kratki tekst:

„Lucifera i ostale demone Bog je po njihovoj naravi stvorio kao dobre, ali su oni sami po sebi postali zli."

Demon je zlo biće koje želi odvesti čovjeka na krivi put, dalje od Boga. Demone su također zvali vragovima ili palim anđelima. Demonski zavodnici žena su se zvali incubi, a muškaraca succubi. Oni žude nanositi zlo, potpuno im je tuđa pravednost, natečeni su od ponosa, blijedi zbog zavisti i vješti u zavođenju.