Anđeli i demoni

17. poglavlje

A/N:Kratko, ali slatko. Uživajte!
***
"E-Erik, ti, što?" Promumljala sam zbunjeno zureći u njega. Prije nego što sam uspjela osramotiti se još više Erikove usne bile su na mojima. Bile su tako meke, poput baršuna i tople pritisnute o moje. Ovije je svoje snažne, tetovirane ruke oko moga struka privlačeći me bliže. Nije mi trebalo dugo da uzvratim i ovijem svoje ruke oko njegova vrata. Stala sam na vrške prstiju ljubeći ga sa svim svojim bićem. Uživala sam dok je prelazio svojim mokrim jezik preko moje donje usne sve dok željno nisam otvorila usta, puštajući ga unutra. Osjećaj je bio nestvaran, dok sam ljubila Erika , dok je privijao moje tijelo uz svoje, dok je prelazio svojim svilenkastim jezikom preko mojega. Zastenjala sam osjetivši njegove velike dlanove na svojoj guzi.
Zarežao je uz moje usne zahtijevajući više, no prije nego što je poljubac izmaknuo kontroli Erik se naglo odmaknuo zaklanjajući me svojim tijelom.
I dalje sam teško disala, da ne pričam o svom srcu koje je prijetilo da će izletjeti iz mog prsnog koša. Mozak mi se pretvorio u kašu, a noge pretvorile u žele.
Kad sam se uspijela sabrati i razmotriti situaciju u kojoj sam se nalazila shvatila sam da je Ryan uletio u sobu.
Prije no što sam mogla reagirati nasrnuo je na Erika. Kriknula sam kad se Ryanova šaka spojila sam Erikovom čeljusti. Oh, ne...
Zurila sam u Erika koje je protrljao svoju čeljust. Njegove prekrasne oči potamnjele su i postale gotovo crne poput tinte.
"To nisi trebao učiniti", zarežao je i zgrabio Ryana za vrat i pritisnuo ga uza zid.
"Erik!" Vrisnula sam kad je ispustio Ryanovo nepomično tijelo bez imalo nježnosti. Pao uz glasni tup. Pala sam na koljena pored njega pipajući njegovo bilo na vratu. Počela sam paničariti, ali ubrzo se sabrala kad sam osjetila postojeće otkucaje njegova srca.
Dahnula sam kad me je Erik grubo zgrabio za zapešće i povukao na noge.
"Ti jedan...-"
"Sad nemamo vremena za tvoje izljeve ljubavi Eva, pokreni se." Rekao je vučeći me za sobom. U kući je vladao opći kaos, krvi je bilo posvuda, a najgore je to što je bila plava...
Erik me je vukao kroz sav taj kaos koristeći se srebrnim bodežom da raščisti put. Smučilo mi se od samog prizora zato sam čvrsto stisnula oči i koncentrirala se na osjećaj moje puno manje ruke u Erikovoj većoj.
Svijež zrak preplavio je moja osjetila, naježila sam se i prisilila oči otvorene.
Podigla sam pogled na tamno zvjezdano nebo. Bilo je nevjerojatno, toliko nalik Erikovim prekrasnim očima.
Spustila sam pogled na naše sklopljen ruke i osjetila milijun lepršavih krila u svom trbuhu.
Podigla sam pogled na njega, na njegovo savršeno lice, nevjerojatno pune ružičaste usne koje su bile lagano natečene, na njegove visoke jagodice, definirane crte lice i te neopisivo lijepe oči.
Bio je savršen.
Odjednom njegove oči su pronašle moje i imala sam osjećaj da je svijet stao. Što se mene tiče i mogao je.
"Erik", šapnula sam. Znam da ovo nije bilo ni vrijeme, ni mjesto, ali pogled koji mi je uputio ostavio me bez daha.
"Da cvjetiću?"
"Poljubi me."