"Volio bih da te ne moram voditi sa sobom k njemu. Opasan je i strašan zato želim da budeš cijelo vrijeme iza mene. Ne može ti nauditi dok sam tamo, samo se ne odvajaj od mene, jer te mogu ostaviti nigdje drugdje za slučaj da se majka ne vrati, razumiješ?"
Kimnula sam Silthi i tužno zakukala u sebi. Bojala sam se ići s njim zločestom čovjeku, ali Siltha je rekao da moramo jer on sam nije dovoljno pametan da shvati sve ovo, a unatoč svemu zlu koje je onaj čovjek počinio, ipak je izuzetno inteligentan i možda nađe rješenje.
Prostorija u kojoj se nalazio bila je lišena svega. Mračna i jeziva kao i on sam. Izgledao je slično kao na onoj slici, samo strašnije i manje ljudski. Iza njega se nalazio nekakav ekran, nisam znala čemu je to služilo.
"Posjeta..." rekao je ne nasmiješeno. "I mislio sam da ćeš uskoro doći," rekao je Silthi. "A doveo si i dijete, divno, i želio sam je pobliže vidjeti."
Iako nas je dijelilo zaštitno polje, sam pogled na tog zločestog čovjeka bio je dovoljan da poželim pobjeći. Kad je pogledao u mene, teško sam disala, kao da nisam mogla normalno do daha. Sve dlačice na vratu su mi se naježile. Bio je puno strašniji od Silthine mame.
"Pretpostavljam da si na ekranu vidio što se događa?" upita ga Siltha.
"S obzirom da mi je to jedini oblik zabave koji si mi dopustio i jedino što čuva moj razum netaknutim... da, vidio sam. Tvoja je mala prijateljica u pravoj nevolji."
Siltha se namrgodi. Vidjela sam po njemu da mu nije bilo lako biti ovdje i pričati s tim čovjekom. Pitala sam se kako se zove, ima li zapravo neko ime i... zašto je Silthina mama njega zvala Alnu?
Je li to bilo Silthino pravo ime?"
"Zašto im je Hali tako važna?" upitao ga je Siltha za mene, a meni nije bilo jasno kako bi to ovaj uopće mogao znati.
"Zašto bih ti odgovorio? Što imam od toga?"
"Što želiš?"
"Slobodu", odvratio je ovaj na što se Siltha još više zaštitnički postavi pred mene.
"To je nešto što ne možeš dobiti. Ne nakon zla koje si počinio", ozbiljnim glasom će Siltha.
"A opet, trenutno sam jedini koji može spasiti ovo dijete od sigurnog uništenja."
Siltha kimne.
"Možda. Možda jesi jedini, možda nisi. Ako nam ne pomogneš, onda ću sam potražiti put, ma kako to završilo, ali čudovište poput tebe neću pustiti na slobodu."
"Čak ni da spasiš malenu?"
Siltha me pogleda. Nikad u životu me nije tako tužno i pokajnički pogledao.
"Čak ni tad. Žao mi je Hali."
Nisam baš najbolje shvatila zašto mi se ispričavao. U biti razumjela sam da je ovaj čovjek, ako je to uopće još bio, nije netko koga se može pustiti iz zatvora. Vjerovala sam u Silthu, čak i ako nam zločesti ne bude od koristi, već će me Sitlha nekako zaštititi.
"Traži nešto drugo, ako baš moraš", reče mu Siltha.
"Želim se vratiti na Zemlju", kaza ovaj.
"Ne", kratko odreže Siltha.
"Ne pregovaraš baš najbolje, mali. A, vrijeme ti bježi. Što ćeš učiniti kad ona pojede svu hranu koju imaš na brodu? Čime ćeš je onda držati na životu, a van ne možeš?"
"To je moja stvar. Moj problem. Zašto je žele?""Zato jer svi uvijek žele igračke koje ja napravim..."
YOU ARE READING
Memoari s Olge
Science FictionU svijetu gdje je neplodnost na Zemlji uzela maha, a genska manipulacija svakodnevica, Dea, majka dvoje djece, biva prodana na planet Olgu kako bi služila još jednom u nizu muškaraca isključivo kao rasplodna komora.
