U svijetu gdje je neplodnost na Zemlji uzela maha, a genska manipulacija svakodnevica, Dea, majka dvoje djece, biva prodana na planet Olgu kako bi služila još jednom u nizu muškaraca isključivo kao rasplodna komora.
Hoppla! Dieses Bild entspricht nicht unseren inhaltlichen Richtlinien. Um mit dem Veröffentlichen fortfahren zu können, entferne es bitte oder lade ein anderes Bild hoch.
Što je to odlučujući trenutak? U kojem trenu znaš kad treba djelovati, a kad je sudbina protiv tebe?
Pomislila sam na Olena i njegov pokušaj povezivanja sa mnom, hoće li ovo doživjeti kao izdaju s moje strane?
Opet me je držao u naručju. Jednostavno je sjeo pored mene i zagrlio me. Legli smo i spavali dijeleći toplinu. Pjevušio je neku pjesmu kao uspavanku. Taj zvuk je bio tako ugodan da sam ubrzo potom zaspala. Zato je buđenje bilo drugačije nego ijedno prije do tad. Ispunila me neka luda hrabrost i unutarnja snaga koju nikad do sad nisam osjetila u sebi u toj mjeri.
Spustili smo se na tlo dovoljno blizu broda, a dovoljno daleko da nas Izvorni ne dožive kao prijetnju. Irun je bio siguran da sve dok se držimo na distanci, Therion nas neće smatrati opasnima, ali bio je vrlo čvrst u uvjerenju da ako netko od nas pokuša spasiti Hali i približiti se brodu da će poginuti.
Olen i njegovi ljudi su riskirali sve da mi pomognu, ali unatoč svoj njihovoj dobroj volji, pat-pozicija se nije mijenjala, a vrijeme je isticalo. Nisam znala ima li hrane i vode u tom brodu i u kakvom je stanju Hali. Je li bila povrijeđena? Je li još uopće bila... živa?
Ne, nisam smjela tako razmišljati, ali nisam više mogla ni sjediti i čekati. Olen je imao ljude na koje je trebao misliti. Oni su čekali neku priliku, neki događaj koji bi im dao mogućnost izvlačenja Hali uz čim manje žrtvi, ali ja sam završila s čekanjem. Hali je moje dijete i ako netko treba ginuti za nju, to ću zasigurno biti ja.
Možda sam bila neuka i slaba u razumijevanju mnogo toga, ali u onome što sam osjećala prema svojoj djeci bila sam moćna. Čekala sam da Olen zaspi i napustila sam brod. Nisam znala hoće li mi to moći oprostiti. Znala sam da čini sve što može da pomogne, ali to nije bilo dovoljno.
Čovjek bi mislio da ću se bojati dok krećem prema vlastitoj pogibelji, ali zadivljujuće bila sam pribranija nego ikad u životu.
Prvi koji me dočekao bilo je ono pticoliko stvorenje iz manifestacije koju sa imala u bolnici. Therion. Umjetna inteligencija. Oko njega bili su ostali Izvorni. Irun mi reče da su neki od njih gor'nah silthe. Izgledali su drugačije od Iruna, ali i različito jedni od drugih. Njihova sposobnost prilagodbe i promjene svojeg izgleda bila je nevjerojatna.
"Hoćeš li me zatrijeti?" upitala sam Theriona gotovo posve smireno, ispunjena nekom čudnom energijom koja mi je davala snagu i nadahnuće. Možda je to bila toplina Olenova tijela koja se nekako prelila u moj duh ili sjećanje na miris njegove košulje? Prije svega bila je to želja da opet vidim Hali živu i zdravu.
"Vidio sam te ljudska ženko. Stajala si u bolnici i gledala u mene" , reče mi umjetna inteligencija.
Znači manifestacije su, dakle, dvosmjerne, ja mogu vidjeti njih, ali i oni mene u njima. Pitala sam se je li tako sa svima?
"Moje dijete je u onom brodu. Došla sam po nju. Hoćeš li mi to dopustiti?"
Pticoliki android me pogleda, a potom odgovori: "Da, dozvolit ću ti da je izvedeš iz broda."
"A zatim?"
"Zatim ću prekinuti njenu egzistenciju."
Ove su me riječi duboko potresle do srži mojeg bića.
"Zašto? Zašto bi je morao uništiti?"
"Zato što je prijetnja našoj vrsti", odgovor nije došao od Theriona nego od zastrašujuće Izvorne koju sam vidjela na monitoru. Irun je Olenu i meni objasnio tko je ona; Silthina majka.
"Znam tko si ti, Nalka. Znam tvoju priču", kazala sam joj, ni sama ne znajući zašto.
"Kako?" upitala me, u njenim očima prezir i mržnja bili su više nego očiti.
Izvorni Arhitekt mi ju je ispričao. Znam koliko ste ti i ostali članovi posade propatili na Zemlji. Znam što se zbilo s tvojim sinom. Znam i što se dogodilo kad ste se vratili ovdje. Znam za zločine ljudi prema tvojem narodu."
Silthina majka me prijekorno promotri, ali nisam mogla vidjeti jesu li i kakav utisak moje riječi ostavile na nju.
"Irun", ona će napokon prijekorno. "Taj izdajica, jedino si od njega mogla doznati sve ove stvari. Gdje se krije? Kakav vam je to jadan plan poslati tebe samu ovdje? Znamo i mi za vašu letjelicu. "
"Ne znaju da sam tu. Nisu ništa krivi. Samo mi žele pomoći spasiti kćer. Došla sam sama jer više nisam mogla podnijeti neizvjesnost", iskreno sam priznala.
Da sam u tom trenutku pomislila da bi to da kleknem pred njih i molim ih za milost pomoglo, učinila bih to, ali pogledi na licima Izvornih davali su mi do znanja da su oni davno prešli granicu milosti.
"Biste li mi dozvolili da dam svoj život za nju. Da uzmete mene, a nju pustite?" upitala sam trudeći se sakriti očaj u glasu. Ono mračno mjesto unutar mojeg uma nanovo je prijetilo da će me progutati.
"Ti si obična ljudska ženka. Nemaš sposobnost reprodukcije s Izvornom vrstom. Bespomoćna si i slaba, ne predstavljaš nikakvu prijetnju i stoga ne možeš zamijeniti ljudsko dijete", argumentirao je Therion, a Nalka je i dalje sijevala pogledom prema meni.
"To što kažeš je istina, ali ni Hali ne predstavlja opasnost. Ona je samo djevojčica. Pa što ako je drugačija i ako se može miješati s vašom vrstom, nema dokaza da i hoće," pokušavala sam objasniti.
"To je točno, ali sve dok postoji taj potencijal, postoji i opasnost. Ljudski rod je korumpiran, miješanjem vrsta nastalo bi devijantno potomstvo. To je nedopustiv rizik", žustro prozbori Silthina mama.
Uzdahnula sam. Bilo je očito da ne mogu dobiti ovu raspravu s njom jer je bila vidljivo puna predrasuda, ne posve neutemeljenih, o ljudima. Ali Therion, možda ako uspijem objasniti umjetnoj inteligenciji i ona prihvati moj unos podataka, možda to bude dovoljno da spasim svoju malenu.
"Therione, koja je tvoja primarna funkcija?"
On malo utihne, a potom izrecitira: "Primarna funkcija: Therion Planetočuvar je planetarna obrana, eliminacija prijetnji narodu Izvornih Arhitekata."
"Halina krv može spasiti Izvorne od izumiranja, ako do toga ne dođe; do miješanja vrsta u budućnosti , Izvorni će narod minuti, koga ćeš onda štititi; ljude?"
"Arogantni stvore!" dobaci mi Silthina majka, ali ostali Izvorni stanu mrmljati među sobom. Nisam bila sigurna jesam li uspjela poljuljati njihova uvjerenja, stoga sam nadodala: " Znam da vjerujete da je Hali rizik. Da će miješanje ljudi i Izvornih učiniti to potomstvo slabim i devijantnim, ali ne mora nužno biti tako. Tko kaže da upravo u tom miješanju vaša vrsta neće biti svojevrstan lijek za kvarnost naše?"
"To je prevelik rizik", ustvrdi Silthina majka. "Ne možemo to znati?"
Ponovno sam se okrenula Therionu i ostalima pitajući: "Je li doista u skladu s moralom vaše vrste zatrijeti bespomoćno dijete zbog neznanja. Jer ako jest, onda i niste toliko različiti od nas ljudi."
"Kako se usuđuješ!?!" Nalka se opet ubaci, ali ostali su ipak izgledali donekle posramljeno, ili se bar meni to tako činilo.
"Znam da su ljudi krivi za najgora i najstrašnija zla koja su vam počinjena. Znam da za takva zlodjela nema oprosta. Međutim, to kakvi smo, bilo ljudi bilo Izvorni nije definirano time kakav je netko drugi prema nama, već kako sami postupamo u ključnim trenucima. Ovo je ključni trenutak! Trenutak kojim ćete pokazati u kakvom smjeru će ono što je zbog ljudske krivnje ostalo od vaše vrste postati. Ako uništite moju kćer, nakon toga više nema natrag. To će vas zauvijek izmijeniti i onda ćete doista i sami postati kvarni i nemoralni poput mnogih ljudi. Bez ikakvog miješanja vrsta. Sami ćete to učiniti. "
Nikad nisam držala bilo kakav veliki govor ovakve vrste. Nikad nisam bila u situaciji gdje bi isključivo o meni, o tome što ću reći i napraviti ovisilo toliko toga. Nakon mojih riječi nastupio je muk. To potraje kratko, a zatim Therion odlučujući reče: "U riječima ove ljudske ženke vidim odraz starih. Promijenila je moju odluku."
Ostalo mnoštvo također potvrdno zažamori.
Osjetila sam ushit zbog nade da sam uspjela, ali potom Silthina majka čuvši Therionovu odluku obuzeta mržnjom, prezirom i željom za osvetom uzrujano kaza:"Ne! NE! Čak i ako svi odustanete! Ja neću! To dijete će mrijeti! Ja ću se pobrinuti sa to."
Kad je potrčala prema brodu, ja sam potrčala za njom, ali tad obje stadosmo kao ukopane, u šoku.
Vrata broda se otvore i tuđinsko dijete izađe iz njega. Moje se srce gotovo raspolovi od straha za Hali kad sam ga ugledala.
