U svijetu gdje je neplodnost na Zemlji uzela maha, a genska manipulacija svakodnevica, Dea, majka dvoje djece, biva prodana na planet Olgu kako bi služila još jednom u nizu muškaraca isključivo kao rasplodna komora.
Što da joj kažem? Istinu ili laž? Znam li uopće više što je istina?
Vidio sam joj lice. Zemljanki. Kad sam proučavao profil direktora transplanetarne komunikacije. U njegovu profilu bilo je detalja i o njoj. Dea. Zemljanka, Dea. Najtužnije lice koje sam ikad vidio. Kasnije su je prodali onom arkinu, a kad je to sjedinjenje prekinuto stavili su je na aukciju. I nju i djecu. Odvojeno. Naslućuje li barem da je bila katalizator za moju borbu? Kako bi preci rekli: "šibica koja je zapalila fitilj?"
Mislim da sam se zaljubio. Nisam siguran. To su neki pradavni termini koje je dugo, dugo bilo zabranjeno koristiti u našoj kulturi. Na Zemlji je još uvijek zabranjeno, ali vjerujem da bi nova, oslobođena Olga mogla biti drugačija. Da bi na ovom planetu mogli naći mjesta i za "ljubav" i mnoge druge pojmove koji su dugo bili zabranjeni.
Ne nadam se ničemu. Ipak sam je kupio, zajedno s djecom, makar i samo zato da je oslobodim. Ima me svako pravo prezirati. Tko zna što zapravo misli o meni? Kako me vidi?
Ne sviđaju mi se moje nove kibernetske noge. Obećali su mi uzgojiti prave u labosu. Možda i hoće. Vidjet ćemo koliko nova Olga drži do svojih osloboditelja. Rekao bih da su noge fer cijena za slobodan planet.
Kako da je dočekam, na lažnim nogama ili u kolicima u stvarnom izdanju? Da joj pokažem pravog sebe? Ili iluziju?
Ne znam točno što joj reći kad dođe? Pomalo sam nervozan. Muškarci se rijetko obraćaju ženama da vode "razgovore". Arkini se brinu o tome da je sve po propisu. Sad šute jer se boje da ćemo ih prognati.
Hoće li nas napasti? Hoće li nas Zemljani ponovno pokušati podvrgnuti svojoj vlasti? Zabrinut sam. Dobro je da ne znaju da smo izliječili neplodnost i genetsko usahnjivanje kako su nazivali niz poremećaja nastalih zbog umjetnog uzgoja ljudi... na ovaj ili onaj način.
Ne možemo im reći jer lijek postoji samo na Olgi. Invazija sa Zemlje uništila bi svu nadu u ostvarenje boljeg svijeta kakav pokušavamo izgraditi ovdje. Zemljini ljudski stanovnici jenjaju, po svim našim proračunima za sto pedeset godina neće ondje više biti živog čovjeka. Ostale planetarne kolonije ovise o Zemlji, jedino je Olga samodostatna. Čini se da smo dobili šansu za obnovu ljudske vrste, ne bi li to trebalo uključivati i obnovu čovječnosti? Jesmo li uopće još uvijek čovječni? Kako da ne ponovimo ovdje ono što su naši preci učinili Zemlji? Kako da opstanemo, a da ne uništimo još jedan svijet? Kako da to bude dugoročno?
Upravo su mi javili da je stigla. Moram se vratiti natrag. Ruke mi se tresu, ne znam zašto. Dočekat ću je u kolicima. Kad je ona stigla na Olgu nije imala izbora nego dati mi da je vidim u njenom bespomoćnom izdanju. Vidio sam je stvarnu. Nek i ona mene vidi stvarnog. Možda je upravo rušenje iluzija jednih pred drugima ključ koji tražim.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
