Otišla je. Nije vjerovala da ćemo uspjeti spasiti dijete. Otišla je sama u srce opasnosti. Bilo zato jer me smatrala nesposobnim pomoći joj, bilo jer nas je željela zaštititi, otišla je. A ja sam zaspao. Zašto sam zaspao? Legao sam uz nju slušajući otkucaje njenog srca. Napokon sam je držao u naručju. Ležala je mirno, nepomična, poput netom pripitomljene životinje, koja je još uvijek plaha, nesigurna bi li trebala pobjeći u divljinu ili ostati sa mnom.
Pobjegla je u divljinu, ali ne prije nego me uspavala toplinom svojeg tijela, zvukom svojeg disanja, mirisom svoje kose. Nikad nisam bio tako utješen. Nikad tako spokojan kao u tim prekratkim trenucima. San me prevario. Bio sam ionako iscrpljen. Izmučen mukama prošlosti i sadašnjosti.
Ne znam što je zaista u svom srcu osjećala prema meni, ali znam da je svojevoljno otišla.Najgore od svega, nisam je čak mogao ni kriviti. Na njenom mjestu bih učinio isto.Ova pat-pozicija bila je frustrirajuća, a mi ionako nismo imali plan izvlačenja djevojčice koji bi funkcionirao. Therion bi ga osujetio.
Dea. Kako mi je samo bila ugodna tvoja blizina, a težak rastanak.
"Hoćeš li tu sjediti i cmoljiti za njom cijeli dan ili ćeš se dići na te lažne noge i poduzeti nešto?"
Irunov glas vratio me u stvarnost. Ustao sam podignute glave. Bio sam junak cijele Olge na Dan Oslobođenja, ali nisam mogao biti Dein junak. Ne, kad me je najviše trebala. Još malo... još samo malo trebam biti hrabar za nju.
Kako god ovo završilo; ja sam spreman.
YOU ARE READING
Memoari s Olge
Science FictionU svijetu gdje je neplodnost na Zemlji uzela maha, a genska manipulacija svakodnevica, Dea, majka dvoje djece, biva prodana na planet Olgu kako bi služila još jednom u nizu muškaraca isključivo kao rasplodna komora.
