U svijetu gdje je neplodnost na Zemlji uzela maha, a genska manipulacija svakodnevica, Dea, majka dvoje djece, biva prodana na planet Olgu kako bi služila još jednom u nizu muškaraca isključivo kao rasplodna komora.
Neću nikad zaboraviti taj dan. Dan kad je Olen spasio naše živote svojim. Nikad neću zaboraviti njegovu žrtvu, a kako bih i mogla, kad nam je ona svima u mislima dok vodimo ovaj prokleti rat? S druge strane je naš neprijatelj; Zemlja. To možda i ne bi boljelo toliko da onaj koji upravlja njenom vojskom nije moj rođeni brat Avar.
Sjećam se kako sam se kao dijete nadala da ću se s majkom i Silthom vratiti doma i čvrsto zagrliti Avara, reći mu koliko ga volim i da mu opraštam što me ignorirao. No kad smo došli kući, dočekalo nas je prazno ognjište, pusta kuća. Avar nas je napustio. Kao da majčino srce nije bilo dovoljno slomljeno zbog gubitka čovjeka kojeg je voljela. Da, shvatila je kasnije da ga je doista voljela.
Avar nas je izdao. Ne samo nas, cijelu Olgu. Prijateljica s kojom se družio onaj dan u sobi kad sam nestala bila je kći jednog od arkina koji su maštali o povratku starog režima. Taj je arkin zatrovao bratov mozak fanatizmom i pohlepom. Otkrio je tajno sjedište Olganskog otpora i dok su svi tragali za mnom, došao do podataka o Olganskoj obrani kao i lijeku za neplodnost. Zajedno sa svojom kćeri, Avarom, svojim saveznicima i prikupljenim materijalima za lijek za neplodnost, ukrali su međuzvjezdani brod i napustili Olgu, vrativši se na Zemlju.
Napokon je svo ono Avarovo pretvaranje da je Olganac imalo smisla. U biti je pokušavao zadobiti povjerenje drugih mladića i djevojaka i saznati tajne njihovih roditelja kako bi ih mogao prenijeti onom arkinu.
Naravno količina ukradenog lijeka nije bila dovoljna za sve, ali bila je dovoljna da i sami na temelju toga razviju svoj lijek i nastave i dalje funkcionirati kao devijantno i nasilno društvo. Moj brat, moj rođeni brat, koji je odrastao u jednakom ropstvu kao i ja, sad je bio moćni korporat, s ne jednom već tri prisilne žene i mnoštvom djece.
Moja je majka nastavila Olenov rad i pridonijela integraciji Izvornih u Olgansko društvo. No, preminula je nedugo nakon što smo se vratile kući od tuge. Doista od stvarne tuge. Svakim je danom sve više i više venula, postajala sve bljeđom i bljeđom dok je napokon nisam našla kako spava na tlu u dvorištu. Da sam i mogla ne znam bih li je budila, možda joj je ovako bilo lakše podnijeti. Biti uronjen u ništavilo.
Odrasla sam sa Silthom. On je brinuo o meni. Nisam bila posve sama, Olenovi bi nas prijatelji često obilazili. A i Irun je uvijek bio tu negdje u blizini, dolazio i odlazio. Tehnički mi je bio skrbnik, ne da je to na Olgi uopće bilo tako relevantno.
Silthina je majka pak nestala. Nikad nismo više čuli za nju ili je vidjeli. Neki kažu da se utopila u bespuću Svemira. Ostali su gorn'nah silthe ponovni vratili svoj Izvorni oblik i vratili se natrag u društvo iako je bilo teško čak i među njima razbiti stigmu otpadnika. A zatočenik zemaljskog broda Nughar Mor premješten je u drugu tamnicu.
Siltha i ja imamo sina. Ime mu je Sumer. Irun je prorokovao da će njegovi potomci činiti velika djela. Nazvao ih je Anu-Ki. To je bilo ime svoj djeci rođenoj iz ljudsko-izvornih odnosa. Ljudi si ih pak zvali Olenci, po Olenu. Na neki način su svi oni bili i moja djeca, s obzirom da je upravo moja krv omogućila njihovo postojanje.
Sad je jedino preostajalo obraniti ih. Omogućiti im budućnost. Olenova smrtna pjesma postala je naša himna srca. Ne znam kakva će biti budućnost ovog planeta i njenih žitelja, ali znam da ću je jednako kao Olen braniti do svojeg posljednjeg daha s onoliko ljubavi i posvećenosti s koliko je moja majka tragala za mnom.
Od svih sjećanja koja imam na nju, jedno mi je najdraže; njen osmjeh na dan Olgina oslobođenja. Osmijeh slobode. Takvog ga pamtim. Tako ga zovem. Takvog ga neću nikad zaboraviti. Podsjeća me za što se svakog dana borim.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
