Ritam ulice

II. - Raspad sistema

15. svibnja, 17:31 sati

               Pokucala je na trošna drvena vrata četiri puta, svaki puta sve snažnije, a zatim je prekrižila ruke na prsima. Disala je plitko, smireno. Glava joj je bila potpuno prazna i nije dopustila ni jednoj jedinoj ideji da joj poremeti taj mir koji je tako dugo stvarala. Ne ovaj put.

Kratko nakon, začula je korake. Frankove korake. Kucaš na njegova vrata, čiji bi koraci trebali biti?, gotovo se nasmijala sama sebi. Zatim se sledila na tren, shvaćajući da ga stvarno prepoznaje po koracima. Tim grubim, teškim, tvrdim i odlučnim koracima koje si jasno mogao čuti i s oveće udaljenosti. Mogla bi ih prepoznati u bilo koje doba dana ili noći, u bilo kojoj situaciji. Udarci njegovih potplata stopili su se sa otkucajima njenog srca koji su sada gotovo marširali udarajući je ravno u glavu i urezujući joj se u mozak. Osjetila je žarenje u obrazima. Tup, tup, tup. Oslonila se ramenom o zid kuće čekajući da se napokon suoči s njim, oči u oči.

Oprezno je otvorio vrata i na tren se zbunio kada je ugledao Rain pred sobom. Oboje su šutjeli neko vrijeme. Čvršće je stegnuo limenku piva u ruci.

- Šta je? – Promrmljao je napokon, - Nisi javila da dolaziš. Da sam znao, ohladio bi' ti pivo. –

- Mobitel mi je ispao iz ruke. Mislim da neće biti u funkciji do daljnjega. –

Namrštio se podigavši obrvu. Čekao je da nastavi, da kaže zbog čega je došla, no ona je i dalje šutjela ne skidajući pogled s njega. Poznavao ju je neko vrijeme, ali nikada nije uspio shvatiti kako se takva balavica nije bojala njegove reputacije.

- No? – Pokušao ju je potaknuti, - Šta 'o'š? Nadam se da imaš lovu, jer nema boga da ti išta više dam na ler. –

I dok je sezala rukom po omotnicu koja je bila dobro sakrivena u lažnom dnu njene torbe, cestom uz Frankovu kuću projurio je policijski automobil podižući prašinu za sobom. Oboje su poskočili, uplašivši se da će se zaustaviti. Rainino srce preskočilo je otkucaj.

- Upadaj unutra, Isusa ti! – Zgrabio ju je za rame i povukao u kuću, zatvarajući vrata za sobom. Nastavio je promatrati situaciju kroz prozor pored vrata pripremajući se za šprint ukoliko bude potrebno. Rain je koraknula unazad. Rocky je mirno spavao na plišanoj deki nedaleko od njenih nogu. Kuća je zaudarala na dim i znoj.

- Već treći puta ovaj tjedan prolaze ovuda. – Osjetio je potrebu objasniti joj zabrinutost, - A tek je četvrtak. –

- Onda se očito nemaju namjeru zaustaviti ovdje i prekopati ti stračaru. –

- Previše si lajava, mala. Kad ja padnem, vucarat ćete se po gradu ko zombiji i krast normabele po apotekama. –

- Čuj ga, ,,kad ja padnem'' – Počela se smijati, - Svi u gradu znaju tko je glavni diler. Samo na gradonačelnikovom sinu zaradiš prosječnu plaću jednog profesora. –

- Cut the crap i vadi pare, a onda se gubi odavde prije nego privučeš pozornost. –

- Ok, šefe... –

Dao joj je da pridrži njegovu limenku dok je vadio novac iz omotnice i brojao ga, gledajući je ispod oka. Provjerio je par nasumučnih novčanica pod svjetlom kako bi se uvjerio da nisu lažne. Nisu bile. Srknula je gutljaj piva iz njegove limenke, što ga je ponovo iznenadilo, no nije protestirao. Osmijeh mu je zatitrao na licu. Mala ima muda.

Za to vrijeme Rain je proklinjala samu sebe zbog onoga što je učinila. Što je učinila Ericu. Taj novac bio je njegov i štedio ga je godinama da bi mogao proputovati Europu. I iako je pokušala na sve načine izbjeći krađu njegove životne ušteđevine koju je tako brižno čuvao u jednom paru crnih čarapa gurnutom u sam kut ladice s donjim rubljem, na kraju nije imala izbora. Sve maćehine i očeve kartice imale su nove PIN-ove, a svu svoju ušteđevinu uložili su u banku nakon prošlog incidenta kada im je Rain gotovo priuštila srčane udare ispraznivši im zajednički račun. Tresla se. Obećala si je da će nekako vratiti Ericov novac prije no što on uspije primijetiti da mu više od tri četvrtine nedostaje u zalihi, no dobro je znala da je samo pitanje vremena kada će on otkriti da nešto ne štima. I što će dalje biti s njima? Izgubit će jedinu osobu kojoj je zbilja stalo do nje.

- Stvarno, sve je tu. – Nije se začudila što je zvučao iznenađeno, - Priznaj, koga si ovaj put pokrala? –

- Recimo da sam prodala dušu vragu. Ostalo te se ne tiče, dug je vraćen. –

Promrmljao je nešto sebi u bradu, a zatim je potvrdno klimnuo glavom i nasmijao se.

- Ajde, kad sam već dobre volje, 'o'š pivu? Ili nešto jače? –

- Ne, hvala. – Odbrusila je, - Ali možeš me odvesti do grada, do kafića ,,Two times''. Ne da mi se hodat. –

Pristao je, strpavši omotnicu s novcem u džep na unutrašnjoj strani jakne. Pogladio je prosijedu bradu dok je iskopavao ključeve iz hlača, a zatim je nataknuo šiltericu na glavu. Rain je spustila pogled na svoje crne starke, još polumokre od jučerašnje oluje, i ugledala Rockyja kako slini po njima dok je šnjofao njenu nogu. Nije izgledao agresivno. Čak štoviše, izgledao je kao pas koji bi brzinom munje pobjegao od mačke. Oko vrata je imao kožnu ogrlicu sa šiljcima koja se stala tresti kada se stražnjom nogom počešao iza uha. Rottweiler i ogrlica sa šiljcima. Kako stereotipno.

Frank je isparkirao svoj bordo kamionet iz dvorišta i pričekao da se Rain popne na suvozačko mjesto, a zatim je krenuo prema gradu nagazivši na gas. Nisu ga smetale rupe na makadamskoj cesti. Izgledao je kao da istinski uživa u turbulencijama koje su izazivale. Rain je, bez pitanja smije li, segnula rukom prema radiju i upalila ga. Tražila je neku dobru pjesmu mijenjajući stanice kako bi okupirala misli koje su trenutno bile zaokupljene razmišljanjem o preglasnom motoru kamoineta.

- Hej, hej, hej, šta radiš? – Frank se pobunio. Ignorirala ga je. Zaustavila se kada je začula glasove Paula Stanleya i Genea Simmonsa u savršenom skladu. Pojačala je zvuk do maksimuma gledajući kako prozori kamioneta počinju podrhtavati.

- Ti slušaš Kiss? – Upitao ju je u nevjerici, podigavši obrvu, - Nisam očekivao da znaš za njih.-

- Nego što si očekivao? –

- Ne znam, Taylor Swift. –

– Zašto ti znaš za Taylor Swift? –

Nije joj odgovorio već je nastavio voziti gledajući ravno pred sebe. Rain je mogla vidjeti kako mu se lice crveni. Nacerila se. Stali su na benzinskoj postaji na samom ulazu u grad desetak minuta kasnije i Frank je izašao iz kamioneta kako bi natankao gorivo. Dok je ustajao, iz stražnjeg džepa izlizanih traperica ispao mu je mobitel i otklizao se s vrha sjedala do naslona. Rain je to na trenutak privuklo pažnju, no ubrzo je zaboravila da se išta dogodilo. Gulila je crni lak sa palca lijeve ruke i promatrala oblačno nebo iznad grada. Na radiju su počele vijesti i ugasila ga je čim je čula da je glavna vijest trudnoća neke trećerazredne glumice iz turske sapunice. Frankov mobitel je zavibrirao i ponovo je spustila pogled na njega. Poruka nekog Buldoga. Vratila se guljenju laka dok mobitel nije zavibrirao ponovo, a zatim još dvaput u roku od dvadesetak sekundi. Ponovo Buldog. Sada si već nije mogla pomoći i okrenula je glavu kako bi povjerila gdje se Frank nalazio. Taman se udaljavao od kamioneta kako bi platio gorivo. Savršeno.

Uzela je mobitel u desnu ruku i pogledala poruke koje su se izredale na ekranu bez da ga je morala otključavati.

Buldog, svi 15, 17:55

HITNO suma

Buldog, svi 15, 17:55

Haski je sjebo PNje m rtav

Buldog, svi 15, 17:55

Uzmi lopatu

Buldog, svi 15, 17:56

Unisti mobitel nakn ovog