Ritam ulice

VII. - Divergencija

24. svibnja, 00:23h

Težina ledene vode natjerala joj je nabreknuta pluća da sasvim potonu duboko u prsište, tjerajući je da izdahne. I ta ledena koplja kojima su kaplje baratale bola su joj lice, grudi i bedra, žareći joj meso. Držala je oči i usne čvrsto stisnute, zatvorene. Dvanaest, trinaest, četrnaest... Smrt.

Napokon se počela tresti, predajući snagu nemilosrdnoj hladnoći. Rukama je obujmila grudi. Srce u njenim prsima zazivalo je pomoć pumpajući krv sve snažnije, no sporije. Drhturila je. Sedamdeset i osam, sedamdeset i devet, osamdeset... Smrt.

Struja raznoraznih slika u njenoj glavi, boja koje su se stapale pokušavajući je umiriti, ubrzo je iščezla ostavljajući je da se bori sa tminom koja joj se našla ispred zatvorenih očiju. Sto i trideset dva, sto i trideset tri, sto i trideset četiri... Smrt.

Zatim je, nakon dvije minute i četrnaest sekundi, ispustila zadnji udisaj zraka koji se čvrsto učahurio u njenim plućima i otvorila oči. Tamna kosa lelujala joj je pred očima pozdravljajući je blagim dodirima po obrazima i nosu. Uhvatila se dlanovima za rub kade i silovito se izdignula iz nje prevalivši se preko ruba na plavozelene pločice poda. Val vode koji je podigla za sobom prelio se prateći njena blijeda leđa poput vjernog sluge, a zatim je nježno obgrlio njena stopala dok se koprcala po podu u lokvi jada, bijede i očaja.

Živa sam, Rain je znala. Nikada u životu nije više željela ne ustati, ne udahnuti, ne vidjeti. Sklupčala se u fetusni položaj i zarila zube u nadlanicu svoje desne šake.

Milla je za to vrijeme sjedila na kožnom dvosjedu u dnevnoj sobi i prelistavala jučerašnji Daily Mail na čijoj se naslovnici nalazila Myleene Klass u uskoj kožnoj suknji i njena borba sa stepenicama. Noga joj je nervozno poskakivala udarajući o drvenu nogu pretrpanog stolića za kavu. Glava joj je pucala od boli.

- Milla – Parker Reeves, jedan od dva dežurna policajca koji su bili zaduženi da paze na Rain, provirio je iz kuhinje. – Kakvu kavu piješ? S mlijekom, sa šećerom? –

- Jaku i crnu poput mene, Reeves. – Odvratila je odmahujući rukom, na što se Parker Reeves nasmijao i požurio k njoj noseći u rukama dvije velike šalice iz kojih se pušilo.

Timothy Havers, drugi dežurni policajac, provjeravao je kamere i mikrofone koje su tehničari postavili po Millinom stanu. Iako je Grishamova ideja bila ta da Rain ne zna da će biti praćena dok je kod Mille, Bradley je njegov prijedlog elegantno odbio davši mu do znanja da im Rain više nikada neće vjerovati ukoliko sama naiđe na jednu od kamera ili mikrofon bez da zna da su postavljeni. Milla se složila s njim.

Ignorirajući Reevesovo upozorenje da je kava vrela, otpila je omanji gutljaj dopustivši crnoj tekućini da joj ožari usne, unutrašnju stranu obraza i jezik. Nije se ni trudila sakriti bol.

- Pokušavaš samu sebe strpati na hitnu? – Reeves ju je upitao ulijevajući hladno mlijeko u svoju šalicu.

- Tamo bih se napokon mogla naspavati. – Odvratila je nevoljko.

Nije prošla ni minuta vremena prije no što se iz kupaonice začulo glasno ridanje i urlanje i Millina je hrabrost odmah pobjegla u pete. Poskočila je s dvosjeda, brzinom munje otrčala do kupaonskih vrata i nekoliko puta snažno povukla kvaku. Bezuspješno.

- Rainelle! – Viknula je udarivši šakom po vratima, - Otvori vrata, molim te! –

Havers i Reeves stvorili se uz njen bok.