Ritam ulice

V. - Pijana posla

23. svibnja, 11:40 sati

- Vjerujem da svi znate da je danas zadnji termin za predaju vaših radova na temu ,,Tijelo, um i duša''. – Mladi profesor povijesti umjetnosti Delgado obraćao se razredu oslonjen leđima o katedru, - Nekoliko učenika još nije predalo svoje radove i, slučajnosti li, baš su mi danas elektroničkim ili pismenim putem javili da su ih zahvatile mnoge strašne nedaće; od ptičje gripe koja je napala gospođicu Chase do menstrualnih grčeva gospodina Phillipsa koji se čak nije ni potrudio prepraviti sestrino ime na ispričnici potpisanoj od strane medicinske sestre. –

Zastao je na trenutak kako bi uzeo popis imena s katedre ignorirajući smijeh koji se proširio predavaonom. Popravio je dioptrijske naočale tamnih okvira i stao pogledom pratiti imena na popisu.

- Dakle... Chase – nije ovdje, Clark – nije ovdje, Jones – nije ovdje, Mercer... – Zbunjeno se namrštio na trenutak pokušavajući se sjetiti je li mu Rain uopće dostavila kakvu ispričnicu, - Mercer? –

- Ovdje sam. – Rain se oglasila iz prezadnje klupe srednjeg reda.

Armin Delgado podigao je pogled i susreo se s njenim plavim očima. Sjedila je mirno, držeći ruke i noge čvrsto prekrižene. Nije pamtio imena svojih učenika, no sjetio bi se Raininog istog trena kada bi njen glas odzvonio njegovom glavom.

- Gospođice Mercer, jeste li pripremili vaš rad? – Upitao ju je nakašljavši se.

- Jesam. –

- Pa gdje je onda? –

- Ovdje. – Podigla je išarani, crveni, tvrdokorični fascikl u zrak, - Ali odbijam sudjelovati na natječaju. –

Tek što je zaustio da je opomene da ta odluka nije na njoj, prekinulo ga je zvono i ubrzo se morao probijati kroz masu učenika kako bi stigao do Rainine klupe. Nije se micala s mjesta, a u rukama je i dalje čvrsto stezala fascikl. Oslonio se leđima na njenu klupu i prekrižio ruke.

- Rainelle... – Započeo je.

- Rain. – Prekine ga ona grubo kao da priča s vršnjakom, - Samo Rain. –

- U redu, Rain. – profesor Delgado potvrdno klimne glavom, - Budi ljubazna i pokaži mi svoj rad. –

Iako nevoljko, Rain je rastvorila korice fascikla i pružila mu sliku A3 formata koja ga je zapanjila; Iako nije prikazivala ništa konkretno, prikazivala je više no što se na prvi pogled dalo zaključiti. Snažni potezi širokim kistom koji su za sobom vukli debele slojeve tamnoplave, modrozelene i začuđujuće nenametljive crne stapali su se u razne višekutne oblike, čineći tako tijelo čovjeka s dva potpuno različita lica.

- Picassovo plavo razdoblje. – Armin Delgado je prekinuo nastalu tišinu.

- Moglo bi se reći. – Rain se složila, - Inspirirao me, osjetila sam to u sebi.–

Zurio je u nju nekoliko sekundi, a zatim je vratio pogled na sliku diveći se snazi koja je proizlazila iz nje.

- Pratim tvoj rad četiri godine, Rain. Izrazito si talentirana. Zašto ne dopustiš da i drugi to uoče? –

- Zato što gledate u sliku koja predstavlja mene. Osjećam se golo. – Odvratila je ustajući, - Upravo zato ne želim da moj rad sudjeluje na natječaju. Ispunila sam svoju obavezu i dokazala vam to, sada vas molim da mi vratite sliku. –

Pružio joj je sliku pažljivo je promatrajući. Bila je odjevena sasvim u crno, a ono na što je Armin obratio pažnju bila je široka majica grupe Misfits s printom žene-kostura sa singla ,,Die, die my darling''.