Ritam ulice

III. - Nema veze s tim

15. svibnja, 18:00 sati

Buldog, tko je Buldog? Ubili su nekoga. PN je mrtav.

Frankov crni LG G3 iskliznuo joj je iz drhtavih ruku i pao negdje ispred vozačevog sjedala, negdje između papučica spojke i kočnice. Frank se vraćao prema kamionetu. Sedam, najviše osam koraka djelilo ju je od suočavanja s njime oči u oči.

Podigla je pogled i ugledala svoj odraz u unutarnjem retrovizoru zadrživši dah na sekundu. Nije se prepoznala. Nije se željela prepoznati. Um su joj zaglušili stravični vriskovi njenog unutarnjeg glasa dok je, sjedeći, gubila ravnotežu ljujaljući se čas lijevo, čas desno. Problijedjela je, šake su joj se zgrčile, čvrsto je zagrizla donju usnu. Frank je već bio tu.

Dok je otvarao vrata i sjedao nazad na sjedalo, ona je i dalje promatrala svoj odraz, gledaući se ravno u tamnoplave oči koje su se smjestile ispod gustih, smeđih obrva. Smiri se, glupačo, jer ćeš inače i ti završiti u šumi.

- Mercer. – Zazvao ju je prezimenom i natjerao je da polako svrne pogled na njega. Zurila je u njegovo naborano lice obraslo plavom bradom dok se on namještao na sjedalu cereći joj se u lice. Nije primijetio mobitel pod svojim nogama.

- Nisi ti loša, znaš. Mogli bi se mi češće družiti, po dogovoru... –

- Odjebi, Frank. – Nije mu dopustila da dovrši, - Radije ću si zabosti iglu u oko nego da ti sliniš po meni. –

Namrštio se i zaustio da joj nešto odbrusi, no nije stigao. Rain je povukla ručicu za otvaranje vrata i udarila ih nogom te pomalo nespretno iskočila iz njega. Ugazila je u lokvu motornog ulja i vode i na tren se zagledala u svjetlost koja se lomila na granici i stvarala dugu.

- Hvala na prijevozu, dalje mogu sama. – Dobacila mu je dok je zatvarala vrata, a zatim se sjetila da nije baš pametno da ga ostavi na takav način, - No hard feelings, Frank. Ja više preferiram žene. –

Učinilo joj se da je rekla pravu star, jer mu se izraz lica nekako smekšao iako je i dalje bio namršten. Udaljila se od kamioneta krenuvši prečicom do grada slušajući kako on pali motor i nestaje u daljini. Smrzavala se, ne od hladnoće, već od straha. Nije znala što učiniti. Sjela je na stepenice Fleur-de-Lis Academy of Fine Arts, škole čiju je četvrtu godinu upravo završavala, i tako je, nervozna i obuzeta drhtavicom, sjedila na mokrom betonu čekajući suton. Sati su se vukli tako sporo da je gotovo mogla čuti kapanje svake pojedine sekunde. Tišina je sve češće obavijala zrak koji je udisala, stapajući se pritom s navalom lošeg raspoloženja. Čuo se tek poneki korak uz tiho zviždukanje, tek pokoji cvrkut kakve zalutale ptice. Jeza joj je prolazila čitavim tijelom svaki puta kada bi netko progovorio nešto ili se jednostavno nakašljao. Osjećala se kao da joj se um polako mrači i kao da se prepušta potpunom očaju, ne obazirući se više ni na hladnoću, ni na strah, ni na bol. PN je mrtav. Ja sam možda jedina osoba, osim onih koji su upleteni u to, koja je indirektni svjedok ubojstva. Tko je PN, tko su Buldog i Haski? Zašto Frank ima veze s tim? Događa li se ovo prvi put?

Nervozno je prekapala po džepovima tražeći kutiju bijelog Marlbora, a zatim ju je bijesno izgužvala i bacila pod vlastite noge kada je shvatila da u njoj nema niti jedne jedine cigarete. Događa li se ovo prvi put? Sjeti se, glupačo, je li u ovom prokletom gradiću, gdje se zna sve o svima, ikada dogodilo ubojstvo? Je li ikada itko nestao bez traga i objašnjenja?

Dah joj je zamro u plućima dok se u magli i s užasom prisjećala djevojke koju godinu stariju od sebe za kojom je policija prije dvije godine tjednima tragala okolnim područjima s desetak pasa tragača. Nisu je našli. Nisu pronašli ništa. Rainina majka Alannah je nekoliko puta prokomentirala kako je djevojka vjerojatno pobjegla iz grada kako bi započela novi život daleko odavde. Rain se sjeća kako je u tom trenutku pomislila da bi se rado mijenjala s njom. Sada više nije bila tako sigurna.