Život poslije smrti

Misterija Part 5

„Upomoc!!!",povika glasno."Zar ti nije rekla da ju pustiš",reka je neko,a zatim uzeo muškarca za vrat.Taj muškarac nije mogao više držati Almu,vec se poce brinuti za sebe.Alma nije prepoznala muškarca,pa je pocela bježati od njih."Alma stani",izgovori njen spasitelj.Alma na spomen njenog imena stade,ponada se da je to neko koga ona poznaje.Zapravo ga sigurno poznaje,jer joj zna ime.Njen spasitelj je snašno udario starijeg covjeka,a zatim ga gurnuo.Spasitelj je dugo vremena tukao napadaca,a zatim ga iznenada pusti."Više nikada,ama baš nikada,da joj se približio nisi",povika on.Tada se poceo priblizavati Almi,kako je prilazio Almi,ona ga je pomno posmatrala.Imao je traperice na sebe,zatim košulju i kratku crnu kosu..."Cekaj!Selim",izgovorio Alma."Da,morao sam doći.Samo u velikom gradu,doista loše od mene.Dođi,vodim te mojoj kuci.",rekla je.Kako je bila svjedok napada na nju,Alma shvati da joj je najbolje da ode s Selimom,jer se kolko –toliko,Selim cinio boljom opcijom."Dođi",rekao je ,a zatim ju uzeo za ruku."Dobro,nema potrebe da me držiš za ruku.Ionako je tvoje auto tu blizu",rekla je iznervirano.Na njezine rijeci,Selim pusti ruku.Cijelo vrijeme nisu ništa pricali,kao i obicno.Kada su stigli do auta,Selim je nešto tražio po džepu.Alma zakljuci kako je tražio kljuceve.Vec,nako nekoliko sekundi,Selim je izvadio kljuceve i kljucevima otkljucao vrata,a zatim je otvorio vrata kako bi Alma ušla.Alma ga je samo pogledala kao simbol zahvalnosti i ušla.Kada je zatvorio njena vrata,on je otišao i sjeo na vozacevo mjesto,a zatim su krenuli.Ovaj put nije prošao tiho,jer se Alma odglasila:"hvala ti,spasio si me"."Ucinio sam to,jer nisam željeo da te nosim na savjesti,a sad želim da cujem gdje stvarno živis",rekao je.Tada nastupi kratka stanka,a zatim Alma se odluci ipak govoriti:"Pa,rekla sam ti vec,ali ti mi nisi povjerovao .Živim u Parizu s roditeljima i bratom."."Pa dobro,ako je tako.Sutra kupujem karte za Pariz",izgovori on.Tada ga Alma pogleda,proguta pljuvacku,a zatim prozbori:"nije to tako lako"."A zašto nije?". „ja dolazim iz 2015 godine..."."Ne,to nije moguce...Kako se..",rece Selim."Ne znam ni ja..Zadnje cega se sjecam je moja smrt.Kada sam umrla,vidjela sam svjetlost,a zatim se našla ovdje",prozbori ona.

„To je teško progutati.Mislim,ne kažem sad,kako ti ne vjerujem,ali stavi se na moje mjesto",pogleda ju,a zatim odluci šutjeti,jer se pokajao,nije to trebao reci.Nakon nekog vremena,tišina je vladala."Došli smo",rece on."Ovo je tvoja kuća",rece ona,a zatim poce razgletati."Ona je ogromna.Zar se tvoji roditelji neće ljutiti,jer si me doveo?",zapita Alma."Mrtvi su",odgovori Selim.Nakon toga,zavladala je tišina.Alma se osjecala krivom,jer je pitala,Iako je bila noć,Selimova kuća se vidjela,jer su sijalice bile na sve strane.Kuća je bila ogromna,nije bilo moguce izbrojati sobe.Selim pokaza prstom nekom covjeku i taj covjek je otvorio kapiju.Kapija je bila poprilicno visoko,lakirana smjeđom bojom.Izgled kapije nije odavao starost.Zatim dvorište je puno cvijeca i zelenila.Alma takvo što nikada nije vidjela.Na tom istom travnjaku se nalazio stol sa dvije stolice i suncobranom.Osim zelenila,stolica ,na poprilicno udaljen mjestu se nalazilo veliko drvo koje je privlacilo njezinu pažnju.Drvo je visine kapije,pa možda cak malo manje.Ono što je Almu najviše iznenadilo je cinjenica kako okolo nema drugih kuća,dakle kuća je jedina tu.