Život poslije smrti

Upoznavanje Selima i Alme Part 3

„Probudila si se",rekao je mladić.Alma koja je još uvijek u krevetu,pospana.Pogleda mladica ,a zatim brže bolje ustade ."Tko si ti",viknu strogo.Gleda mladić,ništa mu nije jasno.On je nju spasio,a ona ovako da reaguje."Oprosti,nisam željeo da te uplašim...Ja sam Selim",priznao je polako.""Šta ja radim ovdje",nastavi Alma s pitanjima.Almin pogled nije ništa odavao,ali nije ni Selimov."Ja sam te pronašao,pored mora,bila si onesvještena",rekao je."Pored more..ali kako sam dospjela ovdje",pitala se tiho.Mnoga pitanja su putovala Alminom glavom,željela je znati odgovore,ali nije znala kako.U tome momentu je zavladala tišina,Alma je razmišljala,kao i Selim.Prekide ih zvuk Almina stomaka.Vec dugo nije jela,ni sama ne zna koliko."Ti si gladna",pitao je Selim."Slušaj,ako si me spasio..To ne znaci,da ću biti ovdje",rekla je Alma,a zatim ustala s kreveta.Koracala je sporo,jer je kucica bila jako nestabilna.Sa svakim njenin korakom cuo se zvuk."Stani!Pa zar se nećeš prestaviti.Zar nećeš reci koliko imaš godina",upitao je Selim.Na njegovo pitanje,Alma se okrenu.Pogleda ga,a zatim opet vrati pogled."Alma,zovem se Alma.Imam devetnaest godina.I baš sada kasnim u školu",odgovori Alma."Drago mi je.A..oprosti a u koju školu ideš",upita on."Gimnaziju". „Gimnaziju!!I ja idem u Gimnaziju,samo otkud škola sada.Pa sada je raspust",zapita Selim."Raspust?!O cemu ti govoriš.Još 3 mjeseca do raspusta",odgovorio Alma."tri mjeseca!!",upita Selim.Na njezin odgovor,Selim se nasmija."Pa ,zar si vidjela da se neko surfa za vrijeme zime",odgovorio,a zatim se opet nasmija.Almi je već dosta prepiranja,nema ona živaca za njega."Zbogom",rece ona,a zatim proviri ka vani."što je ovo",uzviknu Alma."Da li si se uvjerila,kako je vani ljeto.Stvarno su djevojke cudne.U julu da bude snijeg,da se ide u školu",zapita se on."Juli?",zapita iznenađeno ona.Nije mogla da sakrije cuđenje.Ne samo njeno ponašanje,vec i njeno kretanje,gore-dolje,je odavalo nemir."Oprosti,koja je ovo godina",zapita Alma,nakon duge stanke."Kako koja,pa 2000",odgovori Selim."2000",izgovorivši ovo,Alma se onesvjesti."Šta?Pa zar opet.Pa ova djevojka nije normalna.Da nema možda epilepciju",pricao je sebi u bradu.Selim ponovi onaj postupak od prije,podiže je ,a zatim stavi na krevet.Nije dugo prošlo,kada se Alma opet probudi."Zarrrr...jee mogucee.2000.."promuckivala je.Pogleda ju Selim.Na licu mu se cita iznerviranost."Slušaj",izgovori on,a zatim potiže prst."Dođi samnom,auto mi se nalazi,negdje ovdje ublizini,vodim te psihijatru,nemam ja vremena za tebe",izgovori on.Nakon izgovorene rijeci,Alma se trže,htjede nešto da ga pita,ali se ne usudi.Izgubila je hrabrost,kada je cula koja je godina.Selim joj se približava,uzima je za ruku,a zatim tjera da ustane.Alma to ne želi,jer nema gdje.Ona je i dalje u šoku."Molim te slušaj.Treba mi pomoc,moji roditelji žive u Parizu,imaju novca,platiti će ti.Molim te samo mi daj telefon..Moram ih nazvati",zamoli se.Selim pušta ruku ,a zatim se približava stolu.Na stolu se nalazi stariji model mobitela,na preklapanje.Uzima ga brzo i pruža Almi.Alma ga uzima sa zadovoljstvom i brzo piše broj.Kada je upisala broj,Alma stavlja mobitel na uho,nervozna je."Birali ste nepostojeci broj.Molimo pokušajte s nekim drugim".Alma se zgrozi,suze joj idu niz lice,tužna je.Ispušta nesvjesno mobitel na tlo."Šta je ovo.Gdje sam ja",kroz suze,govori Alma.Hvata je panika,uzima se za bradu,stavlja lice u svoje obje ruke.Ide gore-dolje,uzahne-izdahne."ZZZ",vibrira mobitel.Selim se saginje i uzima mobitel s poda,Alma se ponada kako je roditelji zovu."Molim Bulma",javi se Selim."Slušaj,znam da si zauzet,ali moraš doci.Kuću prepuštam tebi,ja moram na faks.Dođi ubrzo",izjasni se Bulma."Uredu",odgovorio on,a zatim uze mobitel i stavi ga u džep.Kratko se mislio,a zatim pogleda Almu."Ne zna,tko si,što si,ali ja nemam vremena biti nicija dadilja",odgovori on."Molim te...Pomozi mi,ja nemam nikoga.Ja sam došla 15 godina iz buducnosti...Ne znam kako sam to napravila",izgovori ona."15???Ma sigurno!Šališ se!",odgovori on.Alma poce opet plakati,približava mu se."Molim te"upita ponovo."Ne,rekao sam ti vec jednom."viknu strogo.Uze je za ruku,a zatim brzo ju vuce."Idemo do grada,a zatim te ostavljam u gradu.Alma je izgubila nadu,da će joj on pomoci.