Život poslije smrti

"Selim je živ" Part 8

Alma je to cula,no nije vidjela.Njezine prekrasne plave oci su i dalje bile zatvorene.Na taj zvuk,Alma je otvorila oci i ugleda Selima na podu."Selime, jesi dobro",povika ona,a zatim pade na koljena i poce gledati ka njemu.Selim je ležao na travi,krv je lila na sve strane.Alma se je jako uplašila,njezine suze su potekle niz lice,šmrca."Molim te reci da si dobro",povika ona ,a zatim svojom rukom poce milovati Selima.Na trenutak sve se cinilo da je Selim umro,ali nakon par minuta,zacuo se glas:"Nije umro,onesvješten je.Cestitam ti,imaš tri dana,da se spasiš ili mi dolazimo,i ti umireš"."Nije umro,ali kako to.Krv lije,a strijela je u njemu",povika glasno Alma.Na njezin odgovor,covjek se nasmija."Strijela može ubiti jedino osobu koja ima besmrtnu dušu,a tvoj prijatelj ju nema.Naravno kako je strijela ošta krv će poteci...No,ne brini uskoro će se probuditi..Zapamti tri dana",završi covjek pripovjedanje."Selimee,nisi umro...Molim te reci nešto",obrati se Alma Selimu.No,Selim se ne budi.Alma se je jako uplašila,pomisao kako će neko umrijeti zbog nje,tjerala ju je u ocaj .Selimovu glavu je stavila u krivo i pocela ga milovati,u nadi da će se probuditi.Tada Alma pomisli,kako je on ipak umro,poce snažno plakati,a njezine suze padale su na njegovo lice.Svaka njezina suza,kao da je dopirala do Selima,jer se Selim poce buditi.Alma primijeti,kako se Selim budi te brzo vrati njegovi glavu na tlo,brzo izbrisa suze i ustade."Ti si plakala zbog mene",upita promuklo Selim."Ne,nisam plakala.Ja rijetko placem.Mislim,zašto bih,pa znala sam da ćeš se probuditi",odgovori Alma.Selim je iscekivao kako će Alma priznati,pa se zbog toga ražalosti.No,nije to pokazivao.Željeo je ustati,no,kada Alma shvati šta Selim želi,oštro mu rece:"Šta misliš da ciniš"."Ustati ću",odgovori on."Ali.tvoja rana.",povika ona,a zatim pritrca ka njemu i stavi svoje ruke na njegove grudi.Alma primijeti kako Selima ima snažnja i cvrsta prsa.Nije to do sada primijetila.No,Alma je primijetila još nešto.Na mjestu gdje se nalazila strijela,više je nije bilo,a također nije bilo ni izliva krv kroz kušulju koju je nosio na sebi."Ti...Tvoja rane nema",povika Alma.No,Selim je nije slušao,samo snažno svojim rukama odgurni Almu a zatim ustade."Zar ti nisam rekao da ostaneš u auto",povika on.Alma na njegovo pitanje zašutje,nije znala šta da kaže."Srami se",povika Selim."Dobro ,izvini,ali morala sam krenuti..Bilo mi je dosadno.",odgovori ona.Kada je cuo razlog izlaska iz auomobila,Selim se još više razbijesnuo."Bolje da si bila u auto,jer da si ostala do ovoga ne bi došlo",viknu on na nju."O....Da,bi...Jer ti ljudi znaju,tacno gdje sam i šta radim"."Ma daj molim te.To je ludost"."Da jeste ludost.Sve je ovo ludost.Moj dolazak ovdje,moj boravak daleko od kuće.....",povika glasno,a zatim zaplaka.Pade na tlo,stavi glavu u svoje obje ruke i viknu ponovo:"SVE JE LUDOST".Selim se na njezine rijeci jako rastužio,poce nešto da kaže,ali se zaustavi.Pomisli,kako je vec puno štete napravio svojim jezikom,pa umjesto rijeci,Selim ju poželi zagrliti ili pomilovati.No,tamam da to uciniti,Alma rece kroz suze:"Ni... Bilala nema.On bi me spasao da zna šta se dešava sa mnom.Sigurno bi".Kada je to cuo,Selim se još više rastužio.Ali,nije to pokazivao.

„Dobro...Izviniii...Eto rekao sam",povika on."Od,tvojih rijeci mi ništa nije bolje.Baš me briga da li ti je žao.Ja želim kući.Ja imam svoje snove,nade."kroz suze rece."I ja sam imao snove i nade..Svaki dan živim s nadom,kako će mi sestra jednoga dana reci kako su roditelji živi.Od dana,kada su nestali,nadam se da su živi.Svaki dan se tako budi.I ti ne pitaš kako je meni..Vec me stalno napadaš,i misliš da sam monstrum,a ja to nisam ,i ja imam srce i osjecaje.Razumijem da ti nedostaje majka,brat,otac.........",viknu na sav glas.Alma poželi nesto da kažem,ali Selim ju zaustavi."Razumijem i da ti decko Bilal .....nedostaje.",jedva je izgovorio ime.Tada je Selim taj koji je poceo plakati,sjeo je na travu ,skupio ruke ,kao i usne.Alma osjeti tjeskobu u njegovom glasu,pa mu priđe ,objema rukama mu obgrli struk,a glavu je prislonila na njegova leđa.Selim shvati,šta je Alma napravila,pa se brže bolje okrenu i zagrli ju i sve snage.Sada nije skrivao suze,vec ih je pokazao i poceo glasno plakati.Alma više nije plakala,sada je Selim plakao,a Alma ga tješila."Biti će to dobro.Boriti cemo se.Nada,zadnja umire",šapnu mu na uho.Kada se je Selim sabrao,ustade i rece Alma,kako trebaju krenuti.Na njegov znak,otišli su do auta.Alma nije ništa pitala,pomisli kako je možda majstor bio tu i da je popravio auto.Sjeli su u auto i zaputili se kuci.