Život poslije smrti

"Bulma?" Part 6

Na ulazu se nalazila vitka i mlada djevojka,možda malo starija od Alme.Imala je plavu kosu koja joj je lagano podala niz leđa.Djevojka je nosila crvenu dugu haljinu,sa šljokicama u predjelu grudi.

„Dobro došli.Ti mora da si Alma?",zapita djevojka,a zatim se nasmiješi."Da,a ti si",pogleda ju Alma."Ah,da izvini.Ja sam Bulma,Selimova sestra",kroz osmijeh izgovori Bulma."Ti si Selimova sestra..",pokuša se nasmijati,ali nije mogla.Djevojka koja je tvrdila da je Selimova sestra,bila je dosta drugacija od samog Selima.Bila je vesela,dobrocudna,a Selim,sve suprotno.No,Alma se natjera i nasmija se."Drago mi je",rece,a zatim ispruži ruku,kao simbol upoznavanja.Djevojka nije odbijala ruku,vec joj se blago približi,a zatim ju zagrli."Ovako se kod nas upoznaje",izgovori djevojka.Almi se ta djevojka baš svidjela."No,dosta.Trebamo uci unutra",umiješa se Selim.Alma pomisli kako ništa ljepše nije vidjela od dvorišta,no ubrzo se predomisli.Selimova kuća je bila prekrasna.Na ulazu se nalazi velika prostorija,tu vjerovatno primaju goste,zatim u cetru kuce nalaze se stepenice,ali i lift.Cijelo to razgledanje prekinula je Bulma."Znaš,sada je veoma kasno.Mislim da bi bilo dobro da legneš spavati",rekla je Bulma.Na njezine rijeci Alma klimnu.Koristile su lift,jer je Alma bila pre umorna da se kreće.Smjestile su se u lift,u kojem je prema Bulminim rijecima moglo stati,barem desetero ljudi.Kada su stigle na sprat,dugo su koracale,jer je Almina soba nalazila daleko."Izvini,ometam Vas",prozbori Alma."Ne,nije tako.Došla si u pravu vrijeme,jer je meni jako dosadno.Idem na faks,pa mi amiđa ne da ,da radim bilo što"."A šta,studiraš",zapita Alma."Pravo,želim biti advokatica"."I ja to želim,ali mama .."zašutje ona."Nedostaje ti ,i meni moja.Ah vidi stigle smo.Idi se odmori,a ja ću te sutra probuditi.Spavaj koliko želiš",rekla joj je Bulma,a zatim ju poljubila za laku noc.

Alma je legla spavati i slatko sanjala,a nije cak ni sobu razgledala.

Jutro je.Mada,Alma to nije primijetila,jer su zavjese bila na prozorima."Kuc,kuc",pokuca neko na vratima.Alma je probudio taj zvuk,apa je pogledala na sat,bilo je tacno 12:00 sati."Uff,zar sam toliko spavala",glasno povika Alma."Da jesi,a ja te nisam željela buditi.No,sada sam morala.Hajde dolje,rucak je spreman.Ah,da..Tebi je sada dorucak.No,nije bitno."povika Bulma s druge strane vrata.

Nakon sat vremena.Alma ,Selim i Bulma su rucali.Za vrijeme rucka nitko nije ništa progovorio,sve dok Alma nije prekinula tu tišinu."Da li mi možete pomoci da saznam,kako sam došla ovamo",zapita Alma,a zatim ostavi pripor za hranu."Ja sam upoznata da si iz drugog vremena...Ne znam kako ti mi možemo pomoci,ali cemo pokušati.Znaš,možemo tražiti na internetu.",odgovori Bulma.Selim nije ništa govorio samo je cutke ustao i otišao.Prolazili su dani,Almi je jako nedostajali roditelji,prijatelji Bilal.Poželjela ga je,i to jako puno.Bulma i Selim su predobri prema njoj,ali ona ipak želi svoje roditelje i svoj dom.

„Dragi dnevnice

Prošlo je dugo vremena.Već 2 mjeseca sam s Bulmom i Selimom u njihovo vrijeme.Mislim da sam pogriješila u vezi Selima.Možda on nije toliko loš.Samo je malo cudan.Nedostaje mi Bilal,jako puno.Prošlo je dosta vremena,polako gubim njegov izgled iz memorije.Mada,njegove oci,lice,njegove ruke....Bože molim te,pomozi mi,želim da idem ka njemu.Želim da otrcim ka njegovom zagrljaju,da me poljubi u obroz,da u njegovom zagrljaju sve zaboravim,ali....Polako gubim volju."

„Almaaa",povika Selim.Alma je pisala dnevnik,ali na njegov znak, Alma brzo napusti sobu."Da..Selime",izgovori Alma,kada je vec došla do Selima."Pronašao sam jednu prorocicu i ona zna proricati buducnost",rece Selim."Stvarno...Misliš da će mi pomoci".Selim nije rekao ništa,samo ju je pogledao i rekao:"idemo".Alma je uzela torbicu,i napustila sobu.No,zaboravila je mobitel.

Dugo vremena su se vozili,a zatim Selim progovori:"Da li stvarno želiš otici".Alma se je iznenadila njegovim pitanjem."Kakvo je to pitanje....Naravno da želim.".Na njezin odgovor Selim se rastuži.Iako nije to pokazivao, na njegovom lice se jasno vidjela tuga.No,Alma to nije primijetila."Stigli smo.".

Pokazao je kucu,srednje velicine.U dvorištu se nalazila gospođa,starija gospođa.Možda ima 80 godina,živi potpuno sama bez ikoga na svijetu."Dobro došli.Ja sam Vena.Dođi sjedni dijete",rece Vena,a zatim joj pruži stolicu.Alma je sjela,i pružila ruku Veni.Vena se nasmiješi i primace Alminu ruku k sebi ,Vena cita sudbinu iz dlana."Tvoji putevi su dosta zapetljani.Krv kada se prolije,ti nestaješ.Biraš kamo ćeš,ideš onamo gdje ti srce želi.Ne smiješ mijenjati prošlost,jer će se buducnosti mijenjati.Jedna kriva linija i sve će se loše dogoditi.Pazi..Nisi jedina koja može ciniti ovo što ciniš.Pazi",dovši svoju pricu Vena.A zatim ode."Cekajte,imam još pitanja",povika Alma,a zatim potrca ka Veni."Slušaj svoje srce,ono će te voditi",povika polako gospođa."Stanite",povikala Alma,a zatim pade na tlo."Ustani",rece joj Selim,a zatim joj pruži ruku da ustane.Alma nije obracala pažnju na njegovu ruku,vec samo ustade i ode.