Život poslije smrti

"Ja živim svoj san" Part 14

Rim 2030 godina

„Da li se budi?",upita netko."Da,evo otvara oci",odgovori netko.Alma je na travi,vidi se kako više nije u Parizu,vec na nekom drugom mjestu."Gdje sam,tko ste vi",upita Alma,a zatim brzo ustade s trave."Mi,tko smo mi.Pa zar ti Sticenik1 nije rekao",povika djevojka."Cek,on je spomenuo Sticenika60,ali ti si cura?",upita zbunjeno.Djevojka pogleda u druga do sebe,zagrli ga,a zatim reće:"Vidi,mene ne možeš s njim upoređivati.Ja nisam sticenik,ja sam više osoba,koju si ti poželjela da upoznaš.Tako,da ti je to valjda jasno.A,ovaj..Pa,to ti je slucajni prolaznik..",progovori djevojka,a zatim se slatko nasmiješi.Alma više ništa nije jasno.Niti zna tko je djevojka,a niti zna tko je mladić.Pogleda djevojku,a zatim objema rukama obli lice,htjede nešto da kaže,ali ne kaza ništa.Mladić je cijelo vrijeme posmatrao,iz nekog razloga,nije ništa govorio.Niti je potvrđivao pricu,a niti je govorio kako nije tacno.Znaci,bio je negdje u sredini.Samo se na trenutak nasmiješi,a zatim se uozbiji.Primijetivši njezino ozbiljno lice,djevojka se ponovno nasmiješi."Ja sam inace humoristicna osoba.Stalno se smijem i ništa ne shvatam ozbiljno.Na pocetku će ti biti teško,naviknuti se na mene,ali ne brini.Naviknuti ćeš se.A,sada.Ovaj mladic.pa on je tvoj Šticenik60,a ja sam Nikolina,ali možeš me zvati Nina.Nitko me ne zove Nikolina,svi me zovu Nina.",isprica se Nikolina,a zatim se opet nasmiješi.Alma je par sekundi gledala cudnovati djevojku,pomisli kako će imati puno problema sa njom.Mnogi ljudi koju su bili oko Alme i njenih prijatelja,stalno su se smješkali.Alma na trenutak pomisli,kako je to zbog Nine,jer se Nina stalno smije,ali i stalno prica neke gluposti.Nina je primijetila,kako se Alma stalno okrece, i prati poglede ljudi.Ponovno se nasmiješi,približi joj se,a zatim ju zagrli.Alma,nije željela da ispadne kao osoba,koja izbjegava zagrljaju,pa izvrati Nini zagrljaj."I,da.Zaboravila sam ti reci.Samo me ti vidiš.",tiho,reće djevojka.Na tu spoznaju,Alma svojim malim ocima poce razgledati okolo.Razgledala je,a pri tome,je još uvijek grlila Ninu.Alma primijeti,kako ju ljudi cudno gledaju.Tada shvati i zašto.Cijelo vrijeme su ju cudno gledali,jer je ona pricala sa Ninom,a kako je Nina nevidjiva za njih.Ona je pricala s duhom.Znaci,recimo kako su ju napravili budalom.Kada je to shvatila,brže bolje gurnu Ninu od sebe, i glasno ju upita:"Pa...Zar mi nisi mogla reci,kako si nevidjiva.Nego si cekala,da me osramotiš",Alma se opet izgubi u prici,da nije primijetila kako ponovo prica sama sa sobom.Ljudi se poceše snažno smijeti,pokušali su skriti pogled,ali bilo je ocito,kako se smiju Almi."Ja.Ne pravim budalu od tebe.Samo sam rekla,kako me samo ti vidiš.",rece kroz smijeh.Almu je sve to jako iznerviralo,malo joj fali da plane.Ide gore-dolje,tamo-vamo.Poželi još nešto da kaže Nini,ali se opet zaustavi,jer shvati kako će ju,ljudi napraviti još vecom budalom."Djevojke!!Smirite se.Dajte,pokušajte se sprijateljiti.Pružite ruku jedna drugoj!",povika mladić,nakon cijelog vremena cutanja.Nakon par sekundi,rece sebi u bradu:"Pa,šta sam bogu zgriješio,da moram ići u putovanja sa dvije djevojke.I to pazi sa kakve dvije djevojke.".Nakon kratkog cutanja,mladić shvati kako neće doci do pomirenja.Nini nije uopšte smetalo,bila je vesela kao i obicno.No,Almi je Nina išla na živce.

„Gospođice Alma",povika netko,iz prikraljka.Alma primijeti taj glas,a zatim se upita,kako ju netko zna.Došla je iz drugog vremena.Spusti pogled,pomoli se,da ju ne primijeti.No,bilo je kasno,covjek ju je primijetio.Bio je to poslovan covjek,bio je srednje visine.Alma zakljuci kako je poslovan po njegovom naglasku,ali i po odijelu.Imao je crno odijelo na sebi.Bio je sav crn,sem bijele košulje,koja se jedva primijeti.Čak je i kravata bila crna."Gospođice Alma.Gledam Vas već duže vrijeme,ali nisam smio da priđem.",isprica covjek."Oprosti,a tko si ti.",upita Alma.Dok su išcekivali odgovor,Nina prrimijeti kako su svi pogledi upuceni ka covjeku.Poželje nešto da kaže,ali se pribra.Samo se nasmija i sjede na travu."Ja sam Senad.Moj gazda,želi da razgovara sa Vama.Prije suđenja.",odgovori Senad.Na njegov odgovor Alma se zaprepasti."Suđenje",povika glasno."Da,advokatice.Moj gazda zna,kako nije vrijeme da se prica o tome,ali Vas moli da razgovarate.",odgovori Senad."Advokatice",povika ponovo glasno.Vidi covjek,ništa mu nije jasno.Alma se cudno ponaša."Pomozite",upita tiho.Nina se ponovno nasmija i rece:"Pa,zar se ti ne ljutiš na mene".Alma ju pogleda,ne zna šta će više od sebe.Kada joj traži pomoc,ova neće.Sticenik60 primijeti izraz lice djevojke,a zatim on joj rece:"Došli smo 12 godina unaprijed.Tacnije 2030 godinu.U ovom vremenu si poznata advokatica,svi te žele za advokata.A kako si postrefila dan,kada ideš na suđenje.Teško tebi.",rece Šticenik60,iako je rekao normalnim tonom.Almi se to ucini ,kao dernjavina na nju.Pocela se stražno znojiti,nema iskustva,a i odjeca joj nije bila prigodna za suđenje.Nije nikada pomislila,kako će se naci prvi put na suđenju,ovako nespremna.Nikolina je cijelo vrijeme gledala,i smijela se.Reklo bi se,kako joj je cijela ova zbrka smiješna.Alma više nije obracala pažnju na Nikolinu i Šticenika60."Doći ću.Samo gdje",upita tiho."Ovako gospođice,pošto je suđenje odgođeno,jer se vi niste pojavili na vrijeme..Moj gazda Vas zove da dođete njegovoj kući".Na tu saznaju,Alma se opusti,jer nije morala na suđenje.Potvrdi kako će doći.Senad ju upita,da li može odmah.No,što ona odgovori „DA".Senad tada pozva auto,Alma i njezini prijatelji,tada sjedoše u auto i krenuše.Nina je putem cijelo vrijeme pricala,Šticenik60 se uplaši kako će Alma poceti galamiti.No,takvo što se nije desilo.Alma ju je nekako uspjela izdržati.Nakon dobrih 60 minuta,Alma je stigla u vilu.Vila je nalazila u centru grada,bila je veoma lijepa.Sa puno cvijeća i ukrasni stvari.Zatim,primijeti kako se vani ,ispre vile nalazi stol sa dvije stolice.Ovakav raspored je već jednom vidjela.I,to manje ni više,nego kod samog Selima."Stigli smo",izgovori Senad,a zatim otvori vrata Almi,da izađe.No,kako je Nina sebe smatrala damom,brže bolje gurnu Almu i ona izađe prva.Almi je to jako zasmetalo,pa se jako izdera na Ninu:"Hoćeš li molim te prestati".Čovjek se sav u cudu stvori ,jer ne zna,zbog cega je dobio ovakvo obhođenje.Tada se zacu Nina ponov:"Ja sam duh".Alma sjetivši se toga,shvati kako je ispalo da je Senadu ovo rekla."Oprostite,užasno me žuljaju ove starke",izgovori,ali jedva.Senad prihvati izvinjenje,a Alma tada pogleda gorko Ninu.Koja je već zaboravila deranje na nju.Na samom ulasku,doceka ju starija žena.Dobro,nije baš starija,Alma bih rekla kako ima dobrih 50 godina."Dobar dan.Kako ste",rece Alma,a zatim joj pruži ruku.Dok se Nina opet poce smijati.Almu ju nekako ignorisala."Zdravo Alma.Izvini,ali ja ovdje uzvracam zagrljajem",rece,a zatim ju zagrli.Ovakav nacin poznavanja,Alma je vidjela kod Bulme.Pomisli,kako je ovo Bulma,ali to ne bi imalo nikakvog smisla,jer je Bulma u Istambulu.Nakon pozdravljanja djevojku ju primi u kucu.Uputi ju u primacu sobu i lijepo ugosti.Nina,kao i obicno poželje da ide prva.Kada je Alma željela sjesti na stolicu,Nina joj brže bolje zauze mjesto.Alma joj ponovo poželje nešto reci,ali ne rece."Dakle.Koji je razlog,mojeg dolaska ovamo?",upita ženu."Moj brat će sa Vama popricati o tome,ja sam tu samo kako bih Vas ugustila.",rece.Nakon pola sata,gazda se još nije pojavio,žena se zabrinu.Iako je ostala pribrana,po prstama se moglo vidjeti kako je veoma nervozna.Stalno je kažiprstom udarala o držaljku stolice."Da li će gospodin doći?",upita Alma,nakon kratke pauze.Nakon par sekundi,cuje se otvaranje vrata.Svi su mislili,kako je to gazda,ali nije.Bio je to covjek,sav u crnom,raklo bi se Senad.Alma ga odmah prepozna."Izvinite.Gospodina,traži od advokatice da dođe u njegov ured.",rece.Alma nije puno razmišljala,vec se samo uputi ka gazdi.Krenu da ode sa stubama,ali ju žena zaustavi i zatraži od nje da ode putem lifta.Alma ju pusluša i za samo 1 minut,pa možda i manje našla se ispred njegova ureda.Kada se okrenula nije vidjela nikoga iza sebe.Poželje da Nina bude tu,pa makar i Nina.Samo da ne bude sama."Kuc,kuc",pokuca Alma.Zacu znak odobravanja ,pa ona uđe.Covjek je bio na veoma ugodnoj stolici,okrenut od nje.Alma mu nije vidjela lice,već samo glavu,jer je sve ostalo pokrivala stolica.Nekako zakljuci,kako je i ovaj gospodin stariji."Dobro došli,advokatice",povika covjek.Almi se taj glas ucini,jako ugodnim i poznatim."Sjedite",rece ugodno,a zatim se okrenu.Alma je spustila glavu,i sjela na veoma udobnu stolicu.Možda nije udobna,kao što je njena,ali je i ova udobna.Kada je poignula glavu,oasmijeh joj se razviće od uha do uha."Selime!",rece,nasmijana.