Posljednji plamen

Ples

Ušli smo u kantinu, a tamo se nalazilo nekoliko profesora. Svi su pogledali u nas te su brzo skrenuli pogled.

"Jesu li to moji profesori?" upitao je Six.

"Pa, valjda?" nisam bio siguran.

"Eno profesorice iz obrade elementa. Profa!!!" vikne te potrči do njih.

Allis se nasmijala, pa sam i ja. Došlo mi ja da stavim ruku oko struka, ali se moram suzdržati. Tek me je zagrlila. Idemo polako. Korak po korak.

"Drago mi je da se vratio ", promrmljao sam.

"A meni je drago što sam ga upoznala. Smiješan je on tip, na neki način ", nasmije se i pogledala me.

Prošli su me trnci kroz tijelo. Taj osmijeh je nešto najslađe što sam vidio. Uputili smo se prema tacnama te je Allis uzela plavu.

Ja ne uzimam tacne jer meni donose prava jela u tanjurima. Samo sam promatrao svaki njen pokret. Pokreti su joj tako ženstveni. Nisu nagli i neodlučni kao kod nekih djevojaka.

Tako elegantno hoda i uzima stvari koje joj trebaju. Kada je uzela sve krenula je prema stolu gdje sjede vladari vode.

Sjela je na stolac i pokazala rukom da sjednem preko puta nje. Oklijevao sam, ali ipak sam popustio.

Čim sam sjeo na stolac odmah sam zažalio jer žulja. Naučio sam sjediti u udobnoj fotelji, a ne drvenom stolcu.

Allis je počela jesti, a ja sam je promatrao. Ne mogu vjerovati kako je ona prelijepa u bilo koje doba dana.

"Što je toliko zanimljivo na meni?" upitala je dok je žvakala sendivć.

"Sve, srećo ", prošapćem.

Zahihotila se te sam i ja koliko je bilo zabavno.

"Drago mi je da si sretna ", stavio sam ruku na njenu koja se nalazila na stolu.

Ona je neko vrijeme promatrala naše ruke te se nasmijala. Ali je ubrzo maknula ruku. Nisam siguran da znam razlog i ne želim ga znati.

Martina POV.

"Jesi sigurna da je ovo dovoljno?" upitala sam je.

"Jesam. Ovaj napitak može djelovati sa manjom količinom jednako kao i s većom."

"Dobro..."

"Treba li Vrhovni još nešto?" upitala je Tena.

"Ne, ne. To bi bilo to ", izašla sam iz kuće te se uputila prema dvorcu.

Nisam baš ljubitelj ovog grada zbog moje prošlosti. Svaki put kad se sjetim stegne mi se srce i počnu mi suze ići na oči. Kao i sada.

Rukom sam obrisala par suza te nastavila hodati. Zaboravi na to, Martina. Udahnula sam te izdahnula.

"Martina!" čula sam kako me neko doziva.

Okrenula sam se i vidjela da Kika trči za mnom. U rukama je držala dvije kutije. Kada je došla do mene nastavile smo hodati.

"Šta misliš... Što će Vrhovnom kolači i napitak? Što je taj napitak uopće?"

"Vjeruj mi ne znam."

"Pa ko onda zna?" upitala je.

"Pa on očito ", klimnula je glavom te smo nastavile u tišini hodati do dvorca.

Allis POV.

Nakon jela smo V. vatre i ja otišli malo prošetati vrtom. Sixa nismo mogli naći, ali vidim da se V. vatre ne žali zbog toga.

Baš je lijepo vrijeme vani. Sunce sja, ima puno cvijeća i tiho je jer nema učenika. 

Dok smo hodali, nijedno nije htjelo prekinuti tišinu. Prolazili smo pored ruža te je V. vatre došao do njih te ubrao jednu.

Vrati se te mi ju dao uz : Lijepi cvijet za lijepu damu. Malo sam zadobila boje u obrazima, ali me brzo prošlo.

"Hvala ", to je bilo sve što sam uspjela reći.

"Iii.. Kako ti je u Zemlji elemenata?" upitao je.

"Dobro je. Lijepo mi je ovdje. Ima mnogo ljudi kao ja za razliku na Zemlji ", nasmijemo se.

"Da."

Maknula sam kosu jer mi je smetala. V. vatre me pogledao s pogledom kao da se nečega sjetio.

"Ostani tu ", te je otišao nekamo.

Stajala sam na pola puta gledajući što on radi. Nešto se saginjo sa strane puta.

Pokušavala sam vidjeti, ali njegova široka leđa mi nisu dozvoljavala.

Kada se ustao, stavio je ruke iza leđa te krenuo prema meni.

"Okreni se ", rekao je te sam ga poslušala.

Osjetila sam da se nešto igra s mojom kosom te da stavlja nešto u nju.

"Iiii... Gotovo."

Ostavio mi je kosu te stao ispred mene. Nasmiješio se. Ja i dalje ne znam što je radio.

"Dođi ", uhvatio me za ruku te smo otišli do obližnje fontane.

Kada sam pogledala svoj odraz u vodi, nisam mogla vjerovati da sam to ja. Kosa mi je bila u nekakvoj improviziranoj punđi s puno cvijetova.

"Sviđa ti se?" ugledala sam od V. vatre odraz odmah iza mog.

Imao je dječji glas i čula se nesigurnost. Nasmiješila sam se te okrenula prema njemu.

"Da, sviđa mi se."

Ispružio je ruku.

"Je li mlada dama raspoložena za jedan ples bez glazbe?"

"Je ", ispalila sam kao iz topa te prihvatila njegovu ruku.

Odmah me povukao u zagrljaj. Jednu ruku stavio je oko mojih kukova, a drugu u moju. Ja sam svoju drugu ruku stavila njemu na rame.

On me počeo voditi, a ja sam pokušavala pratit. I išlo mi je jako dobro. Nisam baš bila čovjek koji je volio plesati.

Tako smo radili krugove, plesali oko fontane. Par puta me i zavrtio.

Cijelo vrijeme smo se smijali. Baš mi se sviđalo ovo. Držao me tako nježno, a opet da ne padnem.

Zavrtio me te nagnuo. Imala sam osjećaj da ću svakog trena dotaknuti tlo glavom.

Gledali smo se u oči, a ja sam u njegovima vidjela ponovo onu iskru kao i onog dana kada sam stigla ovdje.

Počeo je približavati lice mome. Srce mi je počelo jače kucati. Hoće li me poljubiti?