Da se malo prisetim starih dana

1.1K 138 12
                                    

-Šta hoćeš?!-čuo se glas iznutra,koji mi postaje tako iritantan.

-Otvaraj vrata,veštičaro crnokosa,hoću da razgovaram sa svojom ženom!-viknuo sam i počeo opet da lupam na ona jadna vrata koja su već svašta istrpela i od mene i od te dve lujke.

-Ako hoćeš da se izviniš,ne zanima je!-viknula je i ona glupava Lora iznutra.

-Kao prvo,nemaš ti pravo da pričaš umesto nje,zato tišina,a kao drugo,ja se ama baš nikada ne izvinjavam!

-U tome je i problem.-neko je poznatim,jezivo mirnim glasom rekao otvarajući vrata-Ti se nikada ne izvinjavaš.

-Dakle,dušo,zbog toga si ljuta?-pitao sam kad sam video da je to moja draga žena-Hoćeš da se izvinim?

-Zar tražim mnogo?-pitala je skoro očajno-Sto puta si uradio ovakvo nešto,zar ti je toliki problem da kažeš jedno kratko izvini?!

-Čekaj da razmislim...-stavio sam prat na čelo,a onda pukao-Ovaj...Da,Česka,teško mi je?Neću da budem neki slabić i da ti kunjim tu kao kuče!Ako hoćeš da te neko sluša,kupi lepo pudlicu,a ne da mene izbacuješ iz kuće!

-Kako god,zašto si došao?-opet je ona hladna kao led.

-Oh,da...-setio sam se zašto sam uopšte došao-Drži svoju mačketinu dalje od mene,inače ću da budem prvi koji nosi muf od mačke!

-Probaj samo da je takneš i razvešću se od tebe!-vrisnula mi je u facu.

-Dobro,Česka,dobro,ne brini ti ništa...Da znaš,gotovi smo dok ne prestaneš da mačku voliš više od mene!-viknuo sam joj,okrenuo se na petama i protestanski otišao niz hodnik.

Hah,ona je našla da se tako ponaša prema meni!E ne može tako,Česka,ne mome tako!Nisam ti ja kućni ljubimac da se tako ponašaš prema meni,ne može!Videćemo ko će duže da izdrži...

***
-Hej,tata!-neko je rekao iza mene i trgnuo me iz polu sna.

-Šta je?Jel majka konačno hoće da me pusti u kuću?-pitao sam ga kao da mi se odjednom ostvarila najveća želja na svetu

-U stvari...-bio je malo nervozan-Hteo sam da te zamolim da se ti njoj izviniš.

-Molim?!-skočio sam sa one klupe na kojoj sam sedeo do tad-Pa za koga ti mene smatraš,pobogu!?Jel hoćeš da ja budem njeno kučenca i da joj se ulizujem?!E neće moći!U stvari...-zamislio sam se malo-Ne znam ni šta sad glumim ovde nekog klošara.Za ime svega,imam milione na računu,a ovde se lomatam!

-Ovaj...-i dalje je on skroz nervozan-Ne bih da ti upropaštavam snove,stari,ali...Ako si zaboravio,a izgleda da jesi...

-Reci više!-ja i strpljenje se ne slažemo baš najbolje.

-Kod mame su sve kreditne kartice!-odgovorio je užurbano.

Zašto,zašto je morao išta da mi priča?!Bar sam mogao malo da se nadam,a sad...Sad je jedina imovina koju imam...Čekaj alo da razmislim...Ah,da!Jedan ranac,pidžama,još jedan par pantalona,jedna majica,džemper,ogledalo,češalj i četkica za zube!Ok,imam i telefon,ali šta mi znači kad će kad tad da se isprazni,a ja neću imati gde da ga napunim?!

-Samo ne razumem zašto ja njoj da se izvinjavam.-rekao sam kad sam se malo smirio i ponovo seo na klupu,a Džoni pored mene.

-Zato što su Lora i mama potpuno nemoguće!-blago se namrštio i oborio pogled-Naročito Lora!Ona je prava sotona,samo nešto vrišti,kuka,sve mora da bude po njenom,smeta joj što ja navodno hrčem,ali ja ne hrčem,nego je ona šuntava,smetaju joj Ketine igračke,čak joj i što ja i ona preglasno žvaćemo!Da li je ta žena toliko premećena?!

-Sine...-stavio sam mu ruku na rame-U većini slučajeva bih rekao da je ona poremećeni psihopata sa maleckim mozgom i odvratnim glasom,ali sad želim da budem dobar primer deci i reći ću samo da je ona potrešena zbog svađe sa Čejsom,pa se tako ponaša.Ovako je...Manje više normalna.

-Ako ti kažeš.-očajno je rekao-Ali ipak,ja ne mogu nju da trpim!

-Moraćeš malo.-uputio sam mu ohrabrujući pogled-Samo dok ja i mama ne sredimo sve ovo,onda Lora leti iz kuće,mi se vraćamo kući i sve će biti u redu.

Sledećeg trenutka je nastala neobična tišina,ne ona prijatna,opuštajuća,ona koja odmara mozak,nego ona zaglušujuća,od koje...Pa,boli mozak.Da,mozak me boli kao nikad,em zbog razmišljanja,em zbog odvratne tišine.A ja ne volim tišinu,ne volim ni da me mozak boli,ne volim baš ni da razmišljam,što znači da je meni dan očajan.O-ČA-JAN!

-Zašto se prosto ne izviniš mami?-napokon je pitao posle par minuta te fuj tišine.

-Zato što imam neke principe u životu.Neću da pogazim ono što sam rekao.-odvratio sam mu hladno.

-A šta si tačno rekao?

-Gotovi smo dok ne prestaneš da voliš mačku više od mene.-ponovio sam ono od pre par sati-I i dalje stojim iza toga.Neću da živim sa ženom koja voli prokletu malku više nego svog muža koji je svašta radio samo zbog nje!

-A šta si ti to uradio za nju?-prevrnuo je očima-Kupio joj prsten sa dijamantom?Kuću?Skupu odeću?To je mogao i neki bogati deda.

Iskreno,ni ne krivim ga.Ipak,nismo im rekli,da su sve one priče koje smo im pričali dok su bili,deca u stvari istinite.A i nemam nameru da mu kažem.Neka sazna jednog dana od nekog koga ne poznaje,neka se šokira malo.

-Nije važno,ipak ja valjda zaslumujem više ljubavi nego šugava mačka.-jogunasto sam prekratio ruke preko grudi.

-Ozbiljno,ljudi,ponašate se kao mala deca.

Ozbiljno,ljudi,meni tinejdžer od 14 godina daje savete za bolji brak.A meni je brak bio savršen dok nismo došli u ovu prokletu,šugavu školu.

-Dakle,vi ste išli u ovu školu?-pitao je odjednom naglo promenivši temu-Mislim,ti i mama?

-Da.-zamišljeno sam odgovorio-Ovde smo se i upoznali.

-Au,romantično...-prevrnuo je očima-Upoznao si buduću ženu u školi?Ozbiljno?!

-U,stvari,nas dvoje smo se mrzeli tad.-pogled mu je odjednom postao zainteresovan-Ja sam mislio da je ona dosadna štreberka,ona je mislila da sam ja umišljeni idiot,ali suprotnosti se privlače,zar ne?Mis mo legenda ove škole,samo da znaš.

-Aha.-sarkastično se nasmejao i,po stoti put baš kao i njegova majka,prevrnuo očima-Stari,znao sam da imaš visoko mišljenje o sebi,ali ovo...Da ne preteruješ malo?

-Ne.-ozbiljno,sam odmahnuo glavom i pogledao ga u oči,a onda ustao-Hajde,pokazaću ti kakva smo mi,ili da bolje kažem ja,legenda.

-Gde idemo?-ustao je i zbunjeno pitao.

-Da se malo prisetim starih dana.-zlobno sam se nasmejao i pogledao u pravcu škole.

Ako sam već zaglavljen ovde,onda bar malo da se zabavim...Izgleda da će ipak ubrzo saznati našu priču,veoma brzo...

.................................................................
Helou,gajs!Evo mene opet,mislila sam da ne objavim ovo danas,ali ipak jesammmmm :3 Nadam se da vam se sviđa,imam osećaj,da će sledećih par nastavaka biti prava komedija :D Hasta la vista,baby!

SweetyEvil

Kako biti izbačen iz škole 2Donde viven las historias. Descúbrelo ahora