Vozeći se u centar Mary je razmisljala o poruci dr. Deile Croce o dodatnim pretragama,izgleda da je samo panično odreagovala. Nije imala pojma sta nije u redu jer se sasvim dobro osjećala,uredu cesto je umorna ali opet tko nije,uz posao i volontiranje nije imala puno vremena za odmor. Patkirala je Hondu Civic na parkirnim mjestu i brzim korakom se uputila prema otrcanom sesterokatnici. Zastala je na ulazu i mahnula dvjici policajaca koji su prolazili onuda u patrolnom automobilu. Ako bude prisiljena ponovo objaviti rat vlastitoj krvi to ce zadržati za sebe. Nakon sto je gledala svoju majku kako umire nije željela da joj oko stoji na krevetom i place. Krenula je u zgradu uputivsi se na drugi sprat i ušavši u ured telefon joj je odmah pozvonio. Znala je taj broj. Policija joj je rekla da je to telefonska govornica.
"Telefonska linija za prevenciju samoubojstva,Mary ovdje kako vam mogu pomoći?" Tišina nije se culo cak ni disanje.
"Mary ovdje kako vam mogu pomoći? Slusaj znam da su to ti i drago mi je sto si mi se opet obratio,ali molim te zar mi ne bi mogao reci kako se to će s ili sta te muci?" Cekala je linija se prekinula.
"Opet onaj tvoj?" Upitala je Rhonda.
"Kako si znala?"
"Zvonilo je puno telefona,ali nitko nije dosao dalje od pozdrava,a onda si se odjednom skutrila nad telefonom...."
"Pa ono..."
"Cuj danas su me zvali iz policije. Zapravo ne mogu nista,osim da postave partolu pokraj svake telefonske govornice u gradu,a trenutno nisu spremni ići tako daleko."
"Rekla sam ti nemam osjećaj da sam u opasnosti."
"Ali ne znas ni da nisi."
"Daj Rhonda ovo već taje,koliko,devet mjeseci! Da me je već htio zaskočiti to bi već do sada uradio. Osim toga zaista zelim pomoći..."
"To je druga stvar koja me brine. Očito je da zelis zaštititi pozivatelja tko god on bio. Ovo postaje preosobno."
"Ne ne postaje. Ta nad osoba zove s razlogom,a ja znam da mogu nesto učiniti za nju."
"Mary prestani. Slusaj sta govoris. Ovo mi nije lako reci... ali mislim da treba s pauzu."
"Kakvu pauzu?"
"Previše si ovdje."
"Radim isti broj dana kao i svi drugi."
"Ali ostajes još satima poslije radnog vremena i stalno nekoga mjenjas. Previše si se angazirala. Znam da trenutno mjenjas Billa,ali kad on s od je hocu da odeš. I zelim da se ne vracas nekoliko tjedana. Moras malo posložiti stvari. Ovo je tezak iscrpljujuće posao."
"Ne sada Rhonda,molim te ne sada. Moram biti ovdje vise nego ikad."
"Ovo nije mjesto za rijesavanje osobnih problema,a ti to dobro znas. Ti si mi jedan od najboljih volontera i zelim da se vratis. Ali tek nakon sto uznes malo vremena i razbistris glavu."
"Mozda necu imati toliko vremena."
"Molim?"
"Nista,imas pravo naravno. Oticicu cim stigne Bill."
Bill je stigao sat vremena poslije razgovora,a Mary je napustila zgradu dvije minute poslije toga. Kada je stigla kuci ti zatvorila je vrata i prepustila se tisini. Strasnoj posesivnoj tisini.
Mary je potrcala u kuhinju i otvorila sirom klizna vrata istrcavsi van na mraz prema bazenu. Skinula je cipele i carape i noge spustila u ledenu dubinu. KA da je podignula pogled shvatila je da nije sama. Bio je to djecak,tinejdzer. Tamne kose i blijede puti.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Sta radis ovdje? Ko si ti?" Samo je odmahuo glavom.
"Izgubio si se? Kako se zoves? Govoris li engleski?"
Klimnuo je glavom,koristio je znakovni jezik. "Citas s usana ili cujes?" odgovorila mu je znakovnim.
"Cujem sasvim dobro ali ne mogu odgovriti. "
"Ti si pozivatelj."
"Nisam te namjeravao prestrasiti. I ne zovet te da bih te izivcitao. Jednostavno...volim kad si tu. Nemam nikave skriven namjere. Kunem se."
"Vjerujem ti. Hoces nesto jesti?' Odmahnuo je glavom.
"Da li bih mogao samo tu malo sjediti sa tobom? Drzat cu se s druge strane bazena."
"Ne! Mislim sjedni ovdje pokraj mene." Priblizio se polako i smjestio se metar od nje stavljajuci noge u vodu. Boze stvarno je sitan.
"Hladno je." Pokazao je.
"Hoces dzemper?" odmahuo je glavom. "Kako se zoves?"
"John Matthew."
"Dva novozavjetna proroka."
"Tako su me casne nazvale."
"Casne? Zivio si u sirotistu?"
"Rodjen sam u Wc-u na autobuskom kolodvoru. Cuvar koji me je pronasao odnio me je u nasu Gospu. Casne su mi smislile ime."
"Ovaj...gdje sad zivis? Jesi li te posvojili?" Odmahuo je glavom.
"Bio si kod udomitelja?" Samo je sutio.
"Zivim u desetoj ulici." Sto je znacilo da zivi u nekoj zgardi pred rusenje ili podstanar u nekoj rupi sa stakorima.
"Zivis u blizini ureda udruge? Tako si znao da sam fecerac ondje iako nije bila moja smjena." Klimnuo je glavom.
"Moj stan je preko puta. Gledam te kad odlazis i dolazis ali ne na neki bolestan nacin. Valjda te smatram prijateljicom. Kada sam prvi put nazvao,zi si se javila i svidio mi se zvouk tvog glasa."
"I danas si me pratio mada sam isla kuci."
"Pratim te gotovo svako vece imam bicikl a ti ne vozis brzo. Cini mi se da si sigurnija kada pazim na tebe. Ostajes do kasno,a to nije kvart u kome bi se zena trebla zateci sama. Reci mi zasto si maloprije plakala?"
"Jer mozda vise nemam vremena."
"Mary jesi li mozda raspolozena za posjet?" Krenule se ugledavsi Bellu njezinu jedinu susjedu.
"Hej Bella dodji upoznati Johna." Bella se nagula uz blagi osmjrh djecaku pruzila ruku.
"Bok." John je ipruzio ruku i las ga no je dodirnuo. Gledao je Mary a ruke su mu radile.
"Zelis li da odem?" Zatim je kao da vec zna sta ce odgovriti,izvadio nofe iz vode. Stavila mu je ruku na rame da bi ga zaustavila.
