"Bella mislim da nam je stigao prijevoz" Mary je spustila zavjesu. John je prisao prozoru. Sve troje su izasli prema automobilu,a s vozaceve strane im je otvorio starcic odjeven u livreju i obisao automobilda bi ih pozdravio.
"Ja sam Fritz" rekao je uz duboki naklon. "Dopustite da vam ponudim prijevoz." Otvorio je straznja vrata, a Bella je prva usla,a John ju je slijedio. Kanije dok je Mercedes klizio ulicama,Mary je pokusala odgonetnuti kamo idu, no prozori su bili pretamni.
"Gdje je ta akademija Bella?" upitala je.
"Nije daleko" no zena nije zvucala uvjereno,stovise bila je uznemirena otkad su se Mary i John pojavili u njezinoj kuci.
"Znas li kamo nas vode?"
"Da naravno. Upoznat cemo jedne od najnevjerovatnijih muzijaka koje si ikad vidio" rekla je obratisvi se Johnu.
Dvadeset minuta kasnije Mercedes se polako zaustavio. Zatim je Fritz spustio prozor i rekao nesto na nekakav interfon. Jos malo su se vozili dok auto nije stalno ,a onda se i motor napokon ugasio.
"Da li biste bili ljubazni da podjete sa mnom" upitao je slugan. Mary je ogledala oko sebe kada su izasli iz automobila,bili su nekoj podzemnoj garazi. Drzali su se Fritza dok su prolazili kroz neka metalna vrata koja su ih vodila u neki labirint hodnika osvjtljenim flourestentnim svjetlom. Nakon sto su ih uveli u manju prostoriju sa dvosmjernim zrcalom, metalnim stolom i pet metalnih stolica. Prostorija je izgledala kao soba za ispitivanje.
Provirila je glavom u hodnik kada je cula neki ritmican zvuk izasal je iz prostorije ali se nije udaljavala. Visoki plavokosi miskarac u crnoj uskoj majci i koznim hlacamase naglo pojavio iza ugla. Nestabilno se draao na bosim nogama,jednom rukom se oslanjao na zid a oci su mu bile spustene. Izgledao je kao da je pijan ili bolesan.... ali dragi Boze bio je prelijep. Savrseno cetvrtasta celjust,pune usna,visoki obrazi,siroko celo,kosa mu je bila gusta i valovita svijetlija sprijeda a tamnija s traga.
Odjednom ju je pogledao. Oci su mu bile tirkizno plave boje toliko da su izgledale neonski. Mary je svejedno ustuknulai pomislila da izostanak reakcije i nije neko iznenadjenje. Trebala je da se vrati u sobu za ispitivanje ali problem je bio sto joj se on priblizavo.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Rhage se osjecao uzasno dok se njihao hodnikom. Kad god bi zvijer izasla iz njega vid bi mu presao funkcionisati,a stomak mu je bio u komi. Zaustavio se,a tjelo mu se napelo. NIje bas dobro vidoo ali bio je sasvim siguran da nije bio sam u hodniku. Naglo se okrenuo i povukao priliku s vrata i zgrabivsi je za vrat te joj prikovao tijelo uz suprotni zid. Prekasno je shvatio da je rijec o zenki pa je malo olabavio stisak.
"Tko si ti i kako si usla ovamo?" Nije bilo odgovora cuo je samo ubrzano kucanje srca,Boze potpuno ju je prestravio. "Slusaj necu ti nista ali mi moras reci ko si"
"Ovaj zovem se...Mary Luce,ja sam Bellina prijateljica,pozvane smo."
Rhge je zadrhtao,a ugorna mu se toplina razlila kozom. Zatvorio je oci.
"Reci jos nesto."
"Sto?" zbunjeno je pitala.
"Pricaj.Pricaj mi nesto,zelim ti ponovo cuti glas."
Neko je vrijeme je sutijela a zatim rekla:
"Ne izgledas dobro,trebas lijecnika?" Osjetio je kako gubi ravnotezu. Rijeci nisu bile bitne. Bio je bitan zvuk.
"Jos" rekao je namjestajuci dlanna prednjoj strani grla kako bi bolje ostio vibracije dok govori.
"Hoces li me molim te pustiti?"
"Ne,pricaj". Pocela se otimati.
"Preblizu si mi."
"Znam,pricaj."
"Oza Boga mioga sta hoces da kazem?" Cak i kada je bila izvan sebe glas joj je bio predivan.
"Bilo sto."
"Dobro,pusti me inace cu te opaliti gdje boli. " Nasmija se a zatim naslomio donji dio tijela na nju i zatocio je bedrima i bokovima. Ukocila se pod njegovim dodirom, no dobro ju je osjetio.
"Pricaj i dalje." sapnio joj je na uho. Zaboga tako je dobro mirisala. Pokusala ga je odgurnuti ali se on naslonio na nju cijelom tezinom pa je uzdahnula.
To be continueeeee...... Da li ce se Mary predati divljem Rhageu?
