SPAVAONICE

5.6K 354 13
                                    


" Izvoli, sedi " pokazala je na fotelju preko puta nje. " Iane možeš da se vratiš na časove"

Klimnuo je glavom " Naravno, moram nešto važno da vam kažem"

" Dodji kasnije kada završim sa Gospodjicom Korinom"

Okrenuo se i izašao iz kancelarije, bez ijedne reči. Pitam se šta ima da joj kaže? Šta je toliko važno?

" Gde sam ja? Zašto moram da idem u ovu Akademiju?" upitala sam odjednom.

" Pa za početak." ustala je i počela da se šeta " Ovo je Akademija Rouzvud i ovde idu učenici sa nadprirodnim sposobnostima. Baš kao što si ti."

" Kakve sposobnosti imaju?" upitala sam radoznalo, želim baš sve da znam i sa kakvim osobama ću biti ovde.

" Postoje tri spavaonice i tri vrste učenika. Vampiri, Vukodlaci i Veštice. Imamo pravila koja ćeš dobiti u svojoj sobi." zastala je „ Moraćeš da ih poštuješ. Takodje ne napoštaj Akademiju, rekla sam tvojoj majci da ćeš ovde biti bezbedna. "

„ Vi poznajete moju majku? " zbunjeno sam upitala, previše je mlada da bi bila direktorka u vreme kada je moja mama išla u ovu školu.

„ Da, poznajem je. Zajedno smo išle na predavanja. Bile smo prijateljice " osmehnula se.

" Da li ste vi poslali onog vukodlaka da me ubije?" radoznalo sam upitala „ Zašto bi mu naredili da me napadne, ako ste bili prijateljica moje majke? "

" Kog vukodlaka?" zbunjeno je upitala „ Nisam poslala nikog da te napadne, samo sam poslala Iana da te pronadje. Nije te valjda Ian napao? "

„ Ne nije me on napao, on mi je pomogao "

Gledala me je uplašeno " Da li je to neka starija osoba? Taj vukodlak?"

" Da. Zašto se pravite kao da ga vi niste poslali? Samo da me zavaravate." ljutito sam je pogledala.

" I nisam ga poslala. Verovatno je hteo nešto od tebe, ali šta? Ovde nema starijih vukodlaka sem jednog profesora, ovde su samo učenici." rekla je drhtavim glasom "Ovaj razgovor moramo odložiti"

Sela je za sto i privukla mikrofon "Neka Ian i Irina dodju u moju kancelariju" pogledala me je "Irina je prefekt spavaonice za Veštice, sve što te bude interesovalo pitaj nju"

" Dobro " rekla sam „ Ali ko je taj vukodlak, ako ga vi niste poslali? "

„ Ne znam, ali na meni je da saznam "

Čulo se kucanje na vratima, okrenula sam se, a zatim je u kancelariji ušao Ian i za njim niska devojka plave kose i svetlo smedjih očiju. Nosila je školsku unifornu u kojoj je izgledala baš slatko. Liši na neko detence, nema šanse da ima više od trinaest godina. Deluje previše mlado.

" Korina, možeš ići sa Irinom, odvešće te u tvoju sobu i pokazaće ti Akademiju. Možeš da se raspakuješ, sa časovima počinješ sutra."

Ustala sam i krenula za Irinom, dok je Ian ostao u kancelariji sa direktorkom. Nisam više ništa rekla samo sam izašla.

" Hoćeš da ti pokažem školu ili ćeš prvo da te odvedem u tvoju sobu?" upitala je nežnim glasom

" Paa...."

" Provešću te kroz Akademiju, neću ti sve pokazati. Ako ti nešto nije jasno slobodno pitaj " ubrzala je korak, a ja sam ubrzala za njom da bih je stigla.

" Ovde u prizemlju se nalaze učionice i sala za fizičko. Na vratima svake učionice piše koji se čas tu održava, tako da ne možeš da promašiš." usporila je i stala kod stepenica " Na kraju hodnika ti je sala za fizičko i trpezarija, a sada idemo na sprat da ti pokažem gde su spavaonice "

Akademija natprirodnihWhere stories live. Discover now